Stavros: Pjesma ‘Kad se prijatelji rastaju’ prorokovala je rat
Kao nepobitna činjenica stoji da iza njega stoji 15 studijskih i tri kompilacijska albuma, jedan je od kraljeva domaće estrade, desetljećima u vrhu hrvatske domaće zabavne glazbe, a note njegovih najvećih hitova nerijetko se sviraju na zabavama i svadbama. On je Jasmin Stavros – Staki kojeg je četiri dana uoči Božića Elvis Mehičić ugostio u Special Happy Showu.
Dolazi iz glazbene obitelji, otac mu je svirao u splitskom HNK, glazbenik mu je bio i djed, a majka je pjevala u splitskoj operi.
Sa suprugom Žarkom, s kojom je u braku desetljećima, 20 godina živi u Kupeć Dolu, zaseoku sedam i pol kilometra udaljenom od Jastrebarskog, mirnim životom na kontinentu kojeg kombinira provodeći ljetne mjesece na Korčuli.
Do Kupeć dola supruga i Jasmin stigli su davno sasvim slučajno, zaseoka u kojem je Stavros popravljao svoj starI bmw. Prvo su preuredili staru vikendicu, a zatim su u ovom dijelu Hrvatske pronašli trajni mir i mjesto za kvalitetniji život, skuplji 30ak posto, ali vrijedi, govori nam Stavros.
Pjesma na kojoj sam zaradio najveće novce – Đuli – bila je slučajnost
Jedna od najpopularnijih pjesama uz Umoran sam, Nema mi do njenih očiju, Kad se prijatelji rastaju, ostala je Dao bih sto Amerika, no najveći financijski uspjeh donijela mu je pjesma Đuli koju je snimio s Danijelom Popovićem.
Đuli je bila čista slučajnost, dugo godina bio sam studijski bubnjar, i došao sam iz New Yorka u Zagreb, trebao sam snimiti ploču Mati Kovaču, no prije toga mi je pokojni Mato Došen rekao da ćemo prije snimiti jednu pjesmu. Svirali smo taj Đuli, Došen je rekao da je to pjesmu za Jugoviziju i za Danijela Popovića. Nabrzinu smo je snimili, ja sam je snimio u četiri minute. Pitao me Došen hoću li da mi plati u kešu ili da mi da procenat. Ja sam oduvijek radio na procenat i dobio sam jedan posto od jedan posto, to je 0,01 posto.
Nakon tri mjeseca došao sam na banku i tamo mi žena kaže da je došlo do neke greške, naime dobio sam 70 tisuća maraka. Najveće pare sam zaradio na Đuli, bila je čudovita Đuli.
Prije Žarke, živio sam onako kako se ne živi
Prije Žarke živio sam jako burno, s 15 godina sam počeo profesionalno svirati bubanj, još sam išao u osnovnu školu. Evo primjer, svirao sam u grupi More, pa sam bio s Delfinima. S 18 godina u Rusiji sam proveo šest mjeseci i tamo zaradio toliko para da su svi koji su svirali sa mnom kupili stanove, aute i još im je novca ostalo. A ja sam sve svoje pare potrošio i jedino mi jer ostalo novca za starog polovnog fiću. Ja sam svaki tjedan išao u Pariz, London, Rim, garderoba, odijela, šminka, drobio sam sve i živio sam onako kako se ne živi.
Bio sam popularan, imao sportski auto, lumpovao, provodi se, dotako sam dno života. Tada sam zavapio, daj mi Bože nekog anđela, moji neki prijatelji su umrli pored mene pa i meni na rukama, Split je bio grad droge. Tada sam shvatio da je vrag odnio šalu, ja osobno nisam imao kontakta s tako teškim drogama, marihuana i hašiš bili su moj domet, no prijatelji su mi bili na igli, kokainu. Shvatio sam da je takav život isprazan, da nema smisla imati svaku večer drugu djevojku, čovjek se zasiti.
U tri sata poslijepodne u Splitu pred crkvom iz crkve izlaze dvije cure, jedna viša jedna malo niža, i ta niža je bila moja žena. Trebalo mi je četiri, pet mjeseci da dođem do nje, iz tradicionalne je obitelji, kršćani, nekako sam uspio doći do nje preko moje rodice, hodali smo tri godine u čistoj čistoći što je za mene bilo van pameti, tako da je prva bračna noć bila u vlaku prema Rusiji, nakon tri godine, do tada se nismo ni poljubili za pravo.
Nogomet
U Splitu smo živjeli preko puta starog placa, Hajdukovog igrališta i kao dica smo se igrali na njemu. Počeo sam kao pionir trenirat u Hajduka, no u to vrijeme nogometaši nisu imali takvu perspektivu i honorar kao danas. Uglavnom meni je pokojni otac rekao nećeš ti meni igrati balun nogometaši su ljudi bez perspektive, ja sam bio jako razočaran i to mi je bilo stvarno najteže. Prestao sam igrati nogomet, a bio sam veliki talent.
Nogometu se vraćam početkom rata kada je pokojni Tomislav Ivčić osnovao humanitarne zvijezde i igrali smo i trenirali na Hitrecu na Dinamu. Utorkom i četvrtkom igrali smo protiv svećenika i drugoligaša, bili smo dobra ekipa, Boris Novković bio je odličan, ja sam bio stoper.
Kad se prijatelji rastaju – pjesma koja je prorokovala rat
Rajko Dujmić nazvao me pred rat i rekao Jajo treba nam album Kad se prijatelji rastaju jer kreće rat, rekao sam što si ti neki prorok? Kakav rat? Idemo odmah u studio i u travnju moramo izać van s pjesmom. I stvarno je rat počeo. Dujmić je prorokovao i meni moju karijeru.
