Novi Fosili: Genijalac Rajko nedostaje cijeloj regiji, bio je jedan od najvećih, njegove pjesme i danas dostojanstveno izvodimo na koncertima
Da imaju još uvijek nešto za reći Sanja, Marinko i Zec pokazali su krajem siječnja na dodjeli najveće i najprestižnije medijske nagrade u zemlji Zlatni Studio kada su pred dodjelu kazališnih nagrada publiku u glazbenom broju “Dani koji sjaje” zabavili u novoj suradnji s Pavelom. Mi smo ih ugostili 1. veljače u našem Special Happy Showu.
Riječ je o bandu koji ne treba previše predstavljati, dobro su poznati publici već 40 godina, a uz njihove smo hitove rasli, zaljubljivali se, rastajali, mirili, te odlazili na utakmice Dinama. Uz neke prekide u karijeri, Sanja, Marinko i Zec ovih se dana spremaju za nastup u Herceg Novom, zatim slijedi Bosna i Kanada, a moći će ih na proljeće slušati i u našem glavnom gradu Zagrebu.
Kada ne putuju i ne nastupaju, kafiće i klubove zamijenili su planinarenjem, pa se druže u malom krugu velikih ljudi, kaže nam Zec. ‘Kad ti je cijeli život na putu, onda ti je sada najljepše biti doma’, odnosno u planinama.
Novi Fosili
Nakon spora oko prava na korištenje imena banda Novi Fosili, potvrdili su nam da se ne smiju predstavljati kao Novi Fosili, ime – sklepano davno u jednoj zagrebačkoj slastičarnici.
Marinko je bio prisutan na toj kavi pred ohoho godina i desetljeća kada je pokojni Arsen Dedić pitao ‘kaj je dečki, čujem da ste osnovali band, kak ćete se zvati? Mi smo rekli da ćemo se zvati Fosili, pa je Arsen digao glavu i rekao pa onda se nazovite Novi Fosili, da se ljudi čude, i tako je ostalo.
Prvi poziv u band Vladimir Kočiš Zec je odbio, kaže da se u to vrijeme uvjetno rečeno bavio rock’n’rollom i jazzom, te su mu Novi Fosili bili ‘kuruza’. No, kad su mu predočili poslovanje banda, da imaju tjedno dva, tri koncerta te da je band na dobrim ekonomskim osnovama, onda je pristao.
I tako je nastao jedan spoj velikih emotivaca, koji žive i rade punim plućima. 80 ih godina band je imao turneje koje su trajale po tri, četiri mjeseca, pa i po dva koncerta dnevno svaki dan, članovi su se naravno upoznali, povezali i zavoljeli te ih danas veže duboko prijateljstvo isprepleteno i kumskim vezama.
Profesionalnost, upornost i ljubav prema tome što vole urodilo je brdom velikih pjesama i hitova koji se slušaju i dan danas i ljudi zbog tih pjesama i danas dolaze na njihove koncerte.
Sanja: Rit mi je veća jer sam se odlučila za lice
Plave, duge kose, zauvijek besprijekorne frizure, Sanje se svi sjećaju kao prave zagrebačke ljepotice u koju su svi dečki bili zaljubljeni, i kada je ušla u band s 19, i danas kada čeka da napuni 60 izgleda mladoliko. To pripisuje genetici, i tome što zadnjih 10, 15 godina ima par kila viška, kaže Sanja i dodaje ‘Neka mudra dama je jednom rekla da se žena kada dođe u godine mora odlučiti između lica i guzice, ja sam se odlučila za lice pa je rit malo poveća’.
Stylinzi na turnejama
U to vrijeme nije bilo stilista, modnih mačaka, vjeverica i lavova. 70ih godina išli smo u London kod pravog stiliste. Pratili smo trendove u svijetu jer smo vidjeli da se bandovi posebno oblače, pa smo Zeca proglasili odgovornim za modu u bandu. U Sohou je živio i radio šnajder Colin Wild (Divlji Colin, op.a.) kod kojeg su se oblačili rokeri Slade i Bonney M. Već idući dan ujutro imali smo gotove kreacije, za Đurđicu je Wild skrojio dvije haljine. Nije to bila baš odjeća kompatibilna za splitski festival, i sjećam se kad smo se pojavili na Festivalu da je voditeljici Jasmini Nikić skoro pao mikrofon iz ruke, naime došli smo u širokim trapezicama, uskim blejzerima, platforma cipelama, blještavi sa šljokicama.
Kasnije, 80ih, smo se sami dogovarali i brinuli o stajlinzima jedno vrijeme smo imali suradnju s obitelji Šafranko, Helenom i Rudijem.
Anegdote
U dugoj karijeri doživjeli su i preživjeli svašta, priča nam Sanja, pa je tu bilo i rikavanja razglasa, padova na bini, cipele su letjele u publiku, Marinku je grudnjak doletio u glavu, a jednom ga je na nastupu u Rusiji i ‘stislo’ na pozornici pa je morao otrčati na jedno mjesto.
Obožavatelji
Nisu imali previše problema s fanovima, a Zec kaže da su se njihovi obožavatelji podijelili u tri kategorije:
Sanju dan danas obožava populacija muško-medicinsko osoblje, duhovit je Zec: doktori, kirurzi, kiropraktičari, stomatolozi, ja sam više za prosvjetu: nastavnice, tete u vrtićima, učiteljice, a Marinko kaže da njega vole ovi iz pogrebnog poduzeća.
Rajko Dujmić
Mi smo bili petero ljudi koji su se spojili iz različitih afiniteta prema glazbi, segmenata i miljea, no dogodilo se da su naši glasovi napravili jednu prekrasnu harmoniju i posebnu boju, a za to je bio zaslužan nepresušan talenat Rajka Dujmića koji je znao od svakog iz nas izvući ono najbolje što je imao, naročito od pjevačica. To znaju i mogu samo veliki znalci i ljudi koji razumiju glazbu, rekao je Zec.
Kad je Rajko na probu donio pjesmu E moj Saša, ja sam mislio kakva je ovo pjesma, kad ono ne hit, nego hitčina, kaže nam Marinko.
Rajko je bio jedan genijalac i umjetnik i čovjek kao što je Rajka nedostaje svima u regiji ne samo u Hrvatskoj. Moje je mišljenje, kaže nam Sanja, da joj se čini da danas ima jako puno izvanrednih pjevača, producenata, aranžera, no da nedostaje pravih autentičnih iskrenih autora poput Rajka. Rajko je bio jedan od najvećih. Da je Rajko živ, i danas bismo nešto snimali, vjerojatno više prilagođeno našim godinama i zrelosti, dodaje Zec.
Rajko je obilježio veliki period naših života tim prekrasnim pjesmama i mi ih dostojanstveno izvodimo na koncertima i dan danas.
Košulja plava
Tekst za Plavu košulju napisan je kao ljubavni tekst i napisala ga je Dea Volarić koja danas živi Španjolskoj. Dea je uz Zrinka Tutića, Stevu Cvikića, Maria Mihaljevića, Momčila Popadića i Nenu Ninčevića napisala puno hitova za Nove Fosile.
