Legendarni Mate Bulić radi na svojoj autobiografiji: Šest mjeseci sam bio živ, a nisam. Bio sam u nekom drugom svijetu”
Živuća legenda domaće glazbene scene i kralj dijaspore, Mate Bulić, gostovao je u “Special Happy Showu” na Happy FM-u kod voditelja Dine Termana. Podijelio je brojne uspomene iz djetinjstva u rodnoj Hercegovini, iskustva iz života i glazbene karijere, govoreći o borbi, obitelji, velikim koncertima…
“Bio sam kao svako drugo dijete. Igrao sam se, imao svoje društvo. Baš je bio raspašoj, a onda kada je krenula škola, grupirali smo se kako ćemo do nje. Bila je udaljena otprilike dva kilometra. Nitko nas nije vodio, išli smo sami, nije bilo prometa. S te smo strane bili zaštićeni”, prisjeća se Bulić osnovnoškolskih dana.
Potom je upisao elektrotehničku školu u Mostaru, a onda i Ekonomski fakultet kako bi ocu ispunio želju.
“Ocu sam rekao: ‘Ja ću biti pjevač, kritiziraj me ako hoćeš, ali ću ti donijeti diplomu jer znam da ti je želja’. Drago mi je što sam završio fakultet, dobiješ posebnu moć izražavanja. Tad sam se forsirao donositi odluke sam, jer ako si povodljiv i nemaš svoje mišljenje, imaš problem”, kaže Bulić kojem se nudio posao profesora na predmetu teorije politike u mostarskoj srednjoj školi.
Ljubav prema supruzi Zdravki ga je odvela u Frankfurt, gdje je radio razne poslove, od kopanja kanala do istovaranja kamiona, ali nije odustajao od svoje ljubavi prema glazbi. Ključnu ulogu u njegovoj odluci da se bori za svoje mjesto na estradnom nebu imala je upravo njegova Zdravka. “Rekla mi je dok smo već bili u braku: ‘Borit ću se za djecu, a ti idi raditi jer ti super ide'”, priča Mate.
Jedan od najvažnijih trenutaka u njegovoj karijeri bio je koncert u Splitu, kada je napunio Stari Plac.
“Te 1998. sam postao prvi u povijesti, što se glazbe tiče, koji je napunio Stari Hajdukov stadion i okupio 30.000 ljudi. Kad smo dogovarali koncert, rekli su mi da mi se pjesme slušaju, a nitko ne zna kako izgledam. Napravili smo dar-mar na koncertu”, govori Mate.
Kao dječak je trenirao nogomet i bio golman, a prisjetio se i legendarnog Ćire Blaževića.
“Trenirao nas je u nekim specijalnim utakmicama humanitarnog karaktera. Bila mi je čast i zadovoljstvo da mi je takva legenda bila trener. Kasnije sam odlučio da neću graditi nogometnu karijeru, samo mi je pjevanje bilo u glavi”, tvrdi.
Veliku bitku sa zdravljem vodio je tijekom pandemije koronavirusa, no i to je razdoblje Mate uspješno prebrodio.
“Kad kažete respirator, to mi je kao dobar dan. Šest mjeseci sam bio živ, a nisam. Disao sam, ali sam bio u nekom drugom svijetu. To je priča koju ću u autobiografiji ispričati, na kojoj se radi. Jako je interesantna, to je nešto što sam zaista doživio. Želim da ta knjiga bude lijepa i zanimljiva ljudima, zato se sve temeljito prikuplja i radi uz red I disciplinu”, otkrio je za Happy FM.
Na pitanje o tituli “kralja dijaspore” Mate je skromno odgovorio: “Te epitete ne uvažavam. Ja sam čovjek iz naroda, ako to narod prepozna i prišije ti etiketu, želim do kraja ostati među njima”, zaključio je Bulić.
FOTO: Kristijan Jalšić/Happy FM
