Elvis Mehičić u srijedu 27. rujna ugostio je Đanija Stipaničeva, jednog od naših najboljih vokalista, koji će 25. listopada u Lisinskom održati veliki solistički koncert pod nazivom ‘Nostalgija’, nazvan po aktualnom albumu. Iz Samobora, gdje živi, stigao je za ‘laganih 20 minuta’, za razliku Zagrepčana koji se toliko vuku samo jednim savskim mostom.

Nakon ‘bremenite’ sezone, jedva je dočekao vratit se na kontinent, posebno nakon epizode u kojoj je na trajektu jednu pivu platio kao doma, što ne pamti. Čim je stigao u Samobor, otišao je kupiti jogurt po jeftinijoj cijeni nego na moru.

Uglavnom samozatajan, Stipaničev sa suprugom i dvije kćeri živi u samoborskom Stražniku, okružen prirodom i divljim zvijerima, daleko od svjetla reflektora, jer je i žanr kojim se bavi takav, tvrdi. Kada ode u Šibenik onda ga prijatelji nagovaraju da snime neku priču.

‘Lijepo je pod svjetlima reflektora, zna biti naporno, ali znaš da to publici znači pa mora značiti i tebi, pogotovo kada te prepoznaju na placu ili mesnici’.

Kazališne daske i pozornicu podjednako voli.

‘Svaki put kada izađem pred publiku, bilo da se radi o 178.oj po redu Jalti, Jalti ili predstavi Mama Mia, ili pak da se radi o koncertu u zabačenom mjestu od 50 ljudi, u trenutku kada staneš iza tog čudesnog mrežastog stroja i kad se čuješ u prostoru rodi se neka posebna situacija, vrsta inspiracije i pokretača koji nas gura u nove stvari i nikada nam ne dosadi’.

Što se poljubaca na sceni tiče, kaže da se ne kontrolira jer u tom slučaju bi loše glumio! ‘Nema onda istinske iskrenosti, prigode beru jagode kaže Stipaničev.

‘Na daskama ima puno lijepih situacija i dogodovština, puno pusa sam podijelio na njima, to je sve prošlo kroz moje ždrijelo, a što je najbolje ja nisam glumac nego profesor biologije’. Ovaj profesor biologije s fakulteta je diplomu podigao tek nakon 24 godine.

Nakon 13 godina koliko tamo živi, smatra se Samoborcem, no kaže da Dalmatinac uvijek ostaje Dalmatinac i takvim ga uvijek percipiraju, ja sam omiljena zvijerka među BBB u lokalnom kafiću, pogotovo u ovom velikom tjednu i iščekivanju’. Hajduk ovisi samo o tom Livaji, kad gubiš protiv Istre i Gorice na onakve načine….. no mi smo vječni optimisti’, osvrnuo se Đani na aktualno kolo i prvenstvo.

Za sebe tvrdi da je tipični Dalmatinac, no osim što navija za Hajduk, atipično za Dalmatince ne nosi sunčane naočale od jutra do mraka niti nosi zlatni lanac oko vrata, ne zna igrati briškulu i patološki voli skijanje’, ne znam belu kartati,’.

Cijelo gostovanje Đanija Stipaničeva u Special Happy Showu, u kojem nam je pričao o pripremama za veliki koncert u Lisinskom, tko je autoritet kćerima u kući, o najboljem pjevaču ovih prostora, porocima, tetovažama, estetskim zahvatima kao i najboljem uletu obožavateljice uskoro ćete moći pogledati ovdje.

Pretposljednja rujanska gošća Special Happy Showa bila je jedna od najsvestranijih pjevačica domaće zabavne glazbe – Maja Šuput, koja osim duge uspješne pjevačke karijere, podjednako uspješno vodi i svoj brand Majushka, a i sami ćete vidjeti da se podjednako dobro snalazi uglavnom u svemu čega se primi. U pravilu u petoj brzini, jedva je pronašla vremena za gostovanje, no kao pravi profesionalac s dobrom disciplinom stiže sve, osim dovoljno spavati.

Nakon ‘laganijeg’ ljeta, s rujnom je krenula sezona svadbi, evenata, koncerata i promocija, veli Maja: ‘da si uzmeš pištolj i pucaš’. Šminkam se u autu, pišem mejlove u autu, sama vodim Instagram jer me to veseli i na toj sam platformi napravila super biznis, radim i Majushku.

Od toliko obaveza – svaki dan si kažem ma neka sve ide vrit, no nisam neprofesionalna, a i bojim se karme, pa ne mogu nekome lagati i samo reći ‘nisam stigla’. Godinama sam se, kako bih ubrzala stvari, po aerodromima izvlačila da sam trudna ili da imam slomljenu nogu (u gipsu) jer te onda voze u invalidskim kolicima i ne moraš čekati red, nego ideš kao priority ili diplomata. I evo na kraju sam slomila prst.

Majushka

Ideja mi je pala napamet kada bi prvi red na koncertima uvijek vikao Majo daj nam nešto svoje. Krenuli smo sa šiltericama, majicama i kapama. Danas je to preraslo u ozbiljnu proizvodnju, a kada je došao merch mikrofon postao je bestseller. Razvili smo se od tada u sto frontova, dječja kozmetika, šminka, deterdženti, odradili smo tonu domaćih i međunarodnih suradnji, a za idući mjesec tek pripremamo ne buru, već bombu! Ne mogu vam otkriti što.

Bloom i Florida

Jednom, kada Bloom poraste i upiše koledž na Floridi, tamo ću otvoriti mali ekskluzivni boutique hotel, gdje ću moći raditi svih 12 mjeseci kroz godinu. Hotel će biti izuzetno skup, no obzirom da sam pokupila najbolja moguća znanja iz turizma napravit ću to.

U posao svojih suradnika, frizera, stilista, fotografa, šminkera i drugih se ne petlja, kaže, jer ih je i odabrala da posao rade profesionalno i bolje od nje te im u potpunosti vjeruje. ‘Događaju se greške, no na tu količinu posla moraš se poskliznuti, to je život.

‘Da se mene pita, bila bih u jednoj ili dvije boje, klasično i dosadno, kakva sam doma, no na sceni volim šokirati, bila bi mi uvreda da prođem nezamijećeno, volim izazvati raspravu, ne bih voljela da moje pojavljivanje ne izazove reakciju jer nemam vremena za to. No, kada idem do dućana, pitaju me trebam li još boca’, kaže nam Maja pa dodaje: privatno se ni ne češljam, muž mi kaže da doma izgledam kao opanak, častimo se mi tako pa smijemo, po danu folklor po noći Dior’.

Trachevi

Parfeme će odabrati prije cvijeća, a sama ih ne voli kupovati drugima ‘jer je vjerojatnost da ćeš pogriješiti velika. Kupujem ih jedino ako sigurno znam što netko voli nositi’.

Od najurnebesnijih tračeva koje je o sebi čula je da moj muž uopće nije moj muž već je angažirani turski glumac koji mi samo glumi muža. Osim toga jedan od boljih tračeva je da uopće nisam bila trudna, već sam imala surogat majku, a da sam ja za slikanja stavljala jastuk.

‘O operacijama i tome što sam sve čula da sam operirala neću niti pričati. …priča se da sam operirala baš sve’.

Više o Majinim anegdotama s turneja, o Bloomu, koliko je keša najviše primila na nekoj svadbi, Severini, taštini i egu uskoro pogledajte i poslušajte ovdje.

Nova pjesma u klasičnom Vuco stilu – zabavna glazba s elementima rocka – stil s kojim je Siniša Vuco počeo profesionalnu karijeru – pod nazivom Nije lako objavljena je devet godina nakon posljednjeg singla iz 2014. – Beč premijerno na HappyFM radiju. ‘Pjesmu je napisala i uglazbila Alka Vuica, posvetila je i sebi i meni, jer pravim umjetnicima uistinu nije lako, a nije lako nikome, govori nam Vuco o novoj pjesmi javljajući se iz Venezuele. Mnogi će sebe pronaći u ovoj pjesmi jer govori o stvarnosti u današnjoj surovoj realnosti’, dodaje.

Kada smo preslušavali pjesme, jednu večer prije deset godina, Nije lako me neodoljivo podsjetila na stil s kojim sam počeo svoju karijeru, riječ je o zvuku s mog prvog i drugog albuma, pjesma mi se svidjela, ona je pronašla mene, ja sam pronašao nju, legla mi je vokalno i instrumentalno, a uklopit će se u sve moje udarne pjesme koje ću izvesti na HappyFESTu, kaže nam Vuco pa dodaje: Početak pjesme je zanimljiv, pijanistički, što je rijetkost jer malo pjesama počinje klavirom obzirom da ga je teško odsvirati, tu je i električna gitara i rock interpretacija mog vokala. Aranžer pjesme Toni Lasan je to jako lijepo odsvirao i taj klavirski uvod pjesme može malo podsjećati na I will survive Glorie Gaynor ili November Rain Guns’n’Rosesa, priča nam Vuco iz Venezuele.

Na Isli Margariti, ‘Beverly Hillsu Kariba’ kako je nazvao ovaj otok u Karipskom moru, kupio je stan, i iako za sada nema pojma riječi španjolskog, smatra se ‘domaćim’ na njemu. Trenutno ga preuređuje, a neki dan je šefici Agencije za preuređenje stanova otpjevao Goodby Teens Plavog Orekstra ‘koja govori o tome kako ja ništa ne razumijem što mi ona govori, ali je ugodno’. Šefica se zove Lucy Maria i izgleda bolje od Shakire!’, kaže Vuco. ‘Žene su ovdje lijepe i seksipilne, svjesne svojih kvaliteta, a ljepotu nose dostojanstveno’.

Prije povratka u Hrvatsku u studenom, gdje će u zagrebačkoj Areni sudjelovati na HappyFEST-u u organizaciji HappyFM radija, planira potegnuti na dva tjedna do Aljaske koja mu se dopada u mjeri da razmišlja o nekoj maloj kućici u stilu kakav smo imali priliku gledati u seriji Život na sjeveru.

U Areni najavljuje spektakl sa svim udarnim pjesmama karijere, obećaje brutalnu svirku s pratećim Gloria bandom, te garantira izvedbu dostojnu albumskoj.

‘HappyFM je melem na ranu hrvatskih slušatelja koji vape za dobrom hrvatskom zabavnom glazbom, Radio HappyFM vratio je slušateljima ono što žele čuti, da na nenametljiv način uživaju u domaćoj glazbi i da slušatelje podsjeti da u našoj zemlji još uvijek ima zdrave pjesme za čuti i uživati. Počašćen sam što sam pozvan da pjevam na HappyFESTivalu’.

No Vuco ne staje ni tu, prije povratka u Hrvatsku, desetak će dana provesti na Aljasci, a potom će odraditi veliki koncert u Frankfurtu 9. prosinca. Nakon HappyFEST-a planira povratak u Južnu Ameriku, nakon čega razmišlja o životu na relaciji Aljaska – Venezuela.

U Hrvatskoj više neću nastupati. Hvala mojoj publici svih generacija na nevjerojatnoj podršci u ovih 30ak godina, koja je kupovala ploče za zlatne tiraže, hvala svima koji su pohodili oko 2 000 mojih nastupa u Hrvatskoj i inozemstvu.

Oprostit ćemo se snažno, sa stilom, beskompromisno, baš kako sam djelovao na glazbenoj sceni svih ovih godina. Ja sam došao na svoje, ja volim svoju publiku najviše na svijetu, ali u Hrvatskoj više ne želim živjeti niti raditi koncerte, podvukao je Vuco.

Na njegovim koncertima u prvim redovima su uglavnom žene, a s vremenom su njegove pjesme zavoljeli i muškarci. U Special Happy Showu gostovao je popularni, svestrani kantautor Ivan Zak. Iako se možda na prvu čini da je nakratko nestao sa glazbene scene, Zak cijelo vrijeme radi na novim pjesmama, a slušatelji Happy FM-a imali su priliku premijerno čuti stihove novog hita koji izlazi idući tjedan. Osim toga Zak je slušateljima otkrio i kako je radi obožavateljice, ni kriv ni dužan, skoro završio na policiji.

Publiku je davno osvojio, ima bazu fanova na kojoj mu mnogi mogu samo zavidjeti. Koliko ga žene vole, potvrđuje svaki njegov nastup, ali i društvene mreže…

Na uvodno pitanje – Je li Ivan Zak slobodan? voditelju Elvisu Mehičiću je diplomatski odgovorio – Kada ne radim onda sam slobodan, a kada radim zauzet sam.

Zbog jedne obožavateljice i ljubomornog muža je skoro imao posla s policijom, prisjetio se Zak.

Zovu me dečki, frendovi, koji mi vode društvene mreže i kažu dobili smo prijetnje od čovjeka… Rekao im čovjek – ja idem odmah sada na policiju, Ivan Zak šalje mojoj ženi poruke, da se to odmah riješi, recite mu odmah da mi se javi! Kažu mu moji ljudi – gospodine ako nema plavih kvačica to su vam lažni profili, to nije profesionalna stranica nego ‘fejk’. I eto skoro sam nagrabusio!

Najradije bih da internet ne postoji, svaka budala može otvoriti lažni profil i pravititi probleme…

U problemima je bio i na samome početku, dok je tražio put do publike, došao na ideju najluđeg pothvata u karijeri kaže – tigra.

Ja sam u to vrijeme krenuo, pa imaš PR službe koje šalju press, ali nikako da uhvatiš neki članak, da ti netko čuje pjesmu, čuje za tebe. Kažu oni meni najbolje da ti profuraš s nekom manekenkom, onda ćemo mi to plasirati, a ja kažem ne, ne, to mi je bilo bezveze… Onda sam dobio ideju, s redateljem dok smo snimali spot, tražili smo neku egzotičnu životinju,…došli do čovjeka koji ima tigrove… Odmah je bilo – što je ovo, ovaj nije normalan, ima tigra, onda sam ja uzvratio novinarima koji su me tražili da dofuram manekenku i dofurao tigricu, to je zapravo odjeknulo, to mi je bila najbolja reklama, koju ne možeš platiti, svi portali bili puni…onda sam se unormalio…

Iako se obožavateljima učinilo da je nakratko nestao sa scene, Ivan Zak to demantira, otvorio je vlasiti studio u kojem radi na novom albumu i najavljuje nove hitove.

Za par dana mi izlazi nova pjesma, ja sam perfekcionist, volim kada se dogodi kemija i pogodi me emocija u pjesmi. Za neke pjesme su snimljeni i spotovi, a ja ih ne želim objaviti, mojim suradnicima to nikako nije jasno, ali takav sam.

Slušatelji Happy FM-a imali su prilIku premijerno čuti nove stihove, ali i velike planove svestranog pjevača koji je u jednom trenutku imao tri diskoteke, dva kafića i salu za vjenčanja, što mu je bilo previše i odabrao je glazbu i nije pogriješio.

Glazba je moj stil života i dok sam živ bavit ću se njom. 2017. je gorila Arena, ponovit ću Arenu ili neku veliku dvoranu…

Cijeli intervju pogledajte OVDJE.

Kišom opranog, svježeg, čak štoviše, morskog zraka nakon proteklih desetak dana nesnosnih vrućina, no i poslom prenatrpanog ljetnog rasporeda udahnuo je i Dražen Zečić, tekstopisac i jedan od najtraženijih pjevača hrvatske zabavne glazbe koji ovih dana zasluženo s obitelji odmara na dalmatinskom otoku Braču, na kojem trenutno najradije spava, šeće unučicu i uveče karta.

Ne bismo ga ometali na godišnjem, obzirom da mu je ljeto bilo veoma radno, da za to nemamo itekako dobar razlog, a to je činjenica da je nedavno rasprodao svoj koncert u dvorani Vatroslav Lisinski zakazan za manje od mjesec dana, točnije 2. listopada.

Zečić će u Lisinskom nastupati uz prateću zadarsku grupu Banana i orkestar Josipa Cvitanovića, dok prijatelje, kolege i goste iznenađenja s estrade čuvamo kao šećer na kraju, odnosno samog koncerta.

Za nastup se treba dobro pripremiti, stoga će kratak godišnji veoma brzo zamijeniti život u zagrebačkom studiju gdje ga čekaju pripremljene pjesme, neke treba dovršiti, a za neke se već i spotovi snimaju. Otkrio nam je da će promocija barem jedne od novih pjesama sigurno biti u Lisinskom.

TOMMY

Nova sezona, novi gost, voditelj – isti. Jedan od najjačih pjevača zabavne glazbe Zadranin Mladen Grdović gostovao je u srijedu 8. rujna na Happy FM radiju kao prvi gost druge sezone naše emisije srijedom od 18 do 20 sati Special Happy Show. Naš je Elvis, koji entuzijastično sporadično zapjeva off air, pokušao zapjevati i dojmiti Mladena on air, a kako je to zvučalo, ako niste pratili uživo, možete poslušati na snimci gostovanja ovdje.

U dva sata s Grdovićem smo popričali o Dinamu i Hajduku, o crvenom Ferrariju, vinu i anegdotama s turneja, s kim se najbolje slaže na sceni, a pitali smo ga i što je to što Tuđi čovik nikad neće znati (što to veže dalmatinske ljude).

Naš Elvis ohrabrio se pa je ovoga puta i u eteru zapjevao pjesmu koja ga svaki put ponese kad zasvira na Happyju, inače jedan od najvećih hitova Mladena Grdovića Sve za ljubav što triba, čiji je tekst napisala Alka Vuica. Sam je Mladen u preko 45 godina karijere napisao preko 300 objavljenih pjesama. Pjesmu Sve za ljubav što triba iskoristili su kao svoju pjesmu i navijači Dinama te se na maksimirskom Sjeveru rado pjeva. Vjernom navijaču Hajduka, s tetoviranim grbom kluba na desnoj podlaktici ova činjenica nije mrska, čak dapače drago mu je da se pjeva na stadionima.

‘Ako ćemo iskreno, volio bi da dobije Hajduk titulu, da bude neka promjena, a volio bi i da se i na Maksimiru i Poljudu prodaju i jedne i druge majice, da se volimo, neka se na terenu igrači dokazuju, jer što se publika ima tučnjavom dokazivati, tu meni nešto ne štima, ali tako je u cilom svitu’.

Nakon ovolikog staža Mladen je s nama podijelio i neke anegdote. Na australskoj turneji Tu je moj dom, prije 18 godina, na kojoj je Duško Lokin bio menadžer, a na avion se ukrcao i Krunoslav Kićo Slabinac i Severina, Lokin i Sevka su se non stop svađali zbog šoldi, priča Grdović.

‘Kada je u Sydneyu pokupovala dva kufera puna robe, a letjeli smo za Melbourne i trebalo je dodatno platiti i te kofere, rekao sam joj Seve nisi u pravu. Jednom drugom prilikom, također u Australiji, Maju Šuput smo, dok je još pjevala u Enjoyu, odveli u go-go bar. Maja tada nije znala gdje je vodimo. ‘

Najjača štorija, priča Grdović, bila je na velikoj dvomjesečnoj turneji po cijeloj Južnoj Americi, gdje je putovao s Vladom Kalemberom i Srebrnim krilima. U Čileu, na obali, upoznali, i ‘pokupili’ dvije djevojke, a taman kad su ih trebali šarmirati u romantici obale Ognjene zemlje upali su u stupicu. Naime, desetak muškaraca, svaki s dva metra visine u sebi uperili su mitraljeze u našu ekipu jer su se nalazili u zoni u kojoj nisu smjeli biti. Sve ih je spasila Argentinka, prvakinja u golfu, inače porijeklom Hrvatica. Jedva smo izvukli živu glavu, rekao je Grdović.

Iako u Nashvilleu, američkoj saveznoj državi Tennessee, tornada nisu neuobičajena pojava, našu današnju gošću, Tatjana Matejaš Tajči koja živi upravo u ovom američkom gradu jako je potreslo jučerašnje nevrijeme u Zagrebu. Iako rado dođe u grad u kojem je odrasla, ovoga puta u Zagrebu je poslovno.

U glazbi od svoje četvrte godine, Tajčina profesionalna karijera u svijetu zabavne glazbe ‘za odrasle’ krenula je 1987. godine kada je dobila nagradu publike i nagradu za najboljeg debitanta na Zagrebfestu. U to vrijeme, kada je nastupala po disco klubovima i na području cijele bivše Jugoslavije prašila s hitom ’17 mi je godina’ s grupom Hari Mata Hari upoznala je Zrinka Tutića. Televizija Zagreb je, poput svih televizijskih centara, za Jugoviziju slala po dva pjevača, a Tajči je uz Massima bila najslabiji favorit, a nastupila je s pjesmom Berači jagoda koju je Alka Vuica promijenila u ‘Hajde da ludujemo’.

‘Tražila sam sebe, svako jutro imaš drugi doživljaj sebe, mijenjamo se iz djece u odrasle ljude. Zaljubiš se sto puta i srce ti kuca, upoznaješ se sa sobom, a imala sam i neka neugodna iskustva. Tu večer u Zadru sam čekala svoj red, čujem Massimo pjeva moju pjesmu, i rekla sam si sve ću dati od sebe, i svoju tugu pretočiti u optimizam. Massimo je pjevao Dvije zvjezdice i svi smo željeli da pobijedi’.

Za uspjeh prvo zahvaljuje svojoj mami koja joj je bila najveća podrška, te ljudima koji su bili u njenom užem krugu, osobnom menadžeru Edvinu Softiću, Alki Vuici, aranžeru Nikši Bratošu, Želimiru Bobogredcu, Danijeli Car, stilistici narančaste haljine Irini Damčić te vizažistici i šminkerici Višnji Trusić koja ju je iz ‘rockerice pretvorila u Merlinku’.

I onda je došao zaokret. Napustila je Hrvatsku iz kombinacije razloga, nikada hira, kaže, a jedan od njih bila je želja da studira musical theatre što je i prevagnulo.

Uz nju je cijelo vrijeme bila prijateljica i obitelj, a iako je izgledalo kao da je otišla naglo, Tajči kaže da tada nije bilo društvenih mreža da o tome izvijesti.

Iz potpune slave u Ameriku je stigla u dijametralno suprotnu anonimnost, kada je u Hrvatskoj počeo nemir i rat, s vrlo malo novca, bez nekog osobitog poznavanja engleskog jezika. Prijatelj joj je poklonio deset dana u hotelu, u hrvatskoj crkvi je upoznala duhovni put te sestre franjevke koje su joj postale obitelj.

Tajči ćemo u Zagrebu opet moći vidjeti u listopadu. Naime, na poziv profesora Dragana Primorca, a povodom obilježavanja 75. obljetnice izraelske neovisnosti te 26. obljetnice prijateljstva Hrvatske i Izraela Tajči će nastupiti na koncertu u KD Vatroslav Lisinski 11. listopada sa simfonijskim orkestrom Hrvatske radio televizije, na kojem će, uz njezine svjetske uspješnice, otpjevati svoja dva najveća hita.

Cijeli intervju Tatjane Matejaš Tajči možete pogledati OVDJE.

Rišpet ili dalmatinski slavuji – kako ih od milja publika zove, pripremaju nezaboravni spektakl za sve generacije 21.10. u 20 sati u Koncertnoj dvorani Dražen Petrović, u Ciboni u organizaciji Happy FM-a.

Hvala Happy FM-u jer nam je podrška – vjetar u leđa, budite sigurni da ćemo napraviti jedan lipi spektakl u Ciboni. Mi smo nesretni ako naša publika ode kući, a nisu se zabavili, poručio je Ivo Amulić.

No to se srećom još nije dogodilo. Momci iz Rišpeta drže titulu šarmera iz Dalmacije, i kako kažu, toga se neće tako lako odreći jer laskavu titulu im je dodijelila njihova publika.

Naša publika su svi. Stvarno nas slušaju sve generacije, mladi, stariji, ma svi, malo više nas vole žene…ali svi željni dobre, lipe pisme, ljubavnih nota nam dolaze na koncerte i plešu i pivaju s nama u glas. Pozivamo ih da dođu u Cibonu, da im ulipšamo jesen, poručio je Pero Kozomara.

Oni su pobjednici Splitskog festivala, čeverostruki osvajači Cesarice za najveće zabavne hitove godine u Hrvatskoj. Nagrade samo nižu, a one su potvrda da je dobar provod s njima zagarantiran. U Ciboni nastupaju u najvećem sastavu, sa najširim i najboljim repertoarom, publici pripremaju i iznenađenje otkrio je Kozomara.

Uvijek imamo dva ili tri gosta, ali neću otkriti o kome je riječ. Pjevat ćemo naravno i naše najveće hitove. Kada publika čuje ’Prsti zapleteni’, ‘Šta mi ljube oćeš kazat’ stvarno nastane opće ludilo, ‘Fališ mi’– otkidaju. U Ciboni ćemo biti mi u najvećem sastavu, napravit ćemo raspašoj totalni i totalnu ludnicu.

Miljenici publike karte za koncerte rasprodaju mjesecima unaprijed, zato svoje osigurajte na vrijeme, dostupne su putem Entrio sustava.

U posljednjoj ovosezonskoj emisiji Special Happy Show prije ljetne pauze, u srijedu 28. lipnja u studiju Happy FM-a gostovao je bosanskohercegovački pjevač zabavne glazbe Amir Kazić – Leo.

Rođen u Tomini pored Sanskog Mosta, u kući pradjeda po majčinoj strani, pored odškrinutih vrata, na propuhu, radi čega ga i danas malo leđa bole, kaže nam u uvodu Leo. Duhovito nastavlja i kaže da je vjerojatno među rijetkima, ako ne i jedini, iako je već živio u Sanskom Mostu svaki dan pola godine putovao iz grada u selo u školu zbog – matematike. U Sanskom Mostu kao dječak ocu je pomagao u ćevabdžinici, no svoj najveći interes iskazivao je sudjelovavši u aktivnostima Kulturnog društva Grmeč, u folkloru i zboru. Kada je sazrio postao je članom tamburaškog orkestra te nije postojalo događanje na kojem nije sudjelovao.

Iako je imao ponudu da dođe raditi i živjeti u Beograd završio je, sasvim slučajno, u Istri gdje i danas živi.

U srednjoj školi bio je član banda Elektronci, a osim velikog angažmana oko glazbe zanimala ga je i praktična kemija, u mjeri da je u ono vrijeme bio prvak Jugoslavije iz ovog predmeta.

Kako je to često u ovim desetljećima i kod mladih budućih glazbenika bilo, u jednom trenutku trebalo je odlučiti – ili/ili. Logično, presudila je glazba, iako je cure imao i bez gitare, kaže nam Leo.

Prijelomna godina bila je s 1995./96, kada je Lea Kemal Monteno upoznao s Đorđem Novkovićem. Od tada sam ovo što jesam, kaže Leo.

1996. na Dori je nastupao s pjesmom Postojiš samo ti, išla je singlica On te uzima, pa osječki festival. Do kraja godine bio je gotov njegov prvi album koji je početkom 97. izašao pod nazivom Leo. Krenule su nagrade, među ostalim za osobu godine, Večernjakova nagrada, a jedna od njih bila je i za najnagrađivanijeg izvođača u regiji u to vrijeme.

U pretposljednjem izdanju Special Happy Showa, 21. lipnja ugostili smo Zadranku Marinu Tomašević, koja je nakon 45 godina karijere prvi puta nastupila na festivalu u Vodicama s pjesmom Ja ne mogu više bez tebe. Pamtimo je ponajviše po evergreenu Ne plači majko koju je za nju napisao Tomislav Ivčić početkom rata, s 90. na 91. godinu, pjesma koja je Marinu obilježila za cijeli život.

S 15 godina je u Zadru odradila svoju prvu gažu, a devedesetih je postala jedno od najprepoznatljivijih lica na domaćoj glazbenoj sceni. Mnogo godina kasnije, i nakon 30 godina koje je provela u Zagrebu, u rodni grad u kojem se uz glazbu bavi i slikarstvom vratila se prije osam godina. Upravo je zbog neobične tehnike slikanja u vinorelu medijima u posljednje vrijeme postala možda i zanimljivija od same glazbe, a tehnika joj je osigurala i status slobodne umjetnice u likovnom stvarala[tvu od strane Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Interesantno, u Zadru nikada nije održala komercijalni koncert, ako ne brojimo posljednji prije gotovo 50 godina, točnije 1976.

Pjesma s kojom se predstavila u Vodicama Ja ne mogu više bez tebe, kompozitora Marka Tomasović, stara je 20 godina, no do nedavno nije bila snimljena. Davno, pjesma je bila namijenjena za duet Marine i Thompsona, no on se nikada nije dogodio. U posljednje vrijeme, osim s Tomasovićem koji drži autorsku palicu u svojim rukama s 99 posto napisanih tesktova, Marina surađuje i sa diskografskom kućom Menart.

Marinini počeci sežu u sredinu 70-ih godina kada je kao vesela klinka koja je odrastala na zadarskoj rivi i Kalelargi pristupila audiciji za grupu Tintin. Majka joj je kupovala singlice, a ona je maštala o tome kako će pjevati. Grupi se pridružio Tomislav Ivčić kojem je Tintin postao prateći band, no band se ubrzo raspao. Iz ovog perioda, Marina je ostala surađivati s Ivčićem koji joj je i napisao pjesmu Ne plači majko, evergreen koji joj je obilježio karijeru.