U Special Happy Showu u srijedu 16. ožujka ugostili smo hrvatsku pjesnikinju, kantautoricu i ženu koja je svoj pečat ostavila u hitovima i stihovima koje pjevaju generacije kasnije, niti ne znajući da pjevaju upravo njene hitove. U studiju nam je bila autorica pjesama Gdje Dunav ljubi nebo, Rušila sam mostove od sna, Danas sam luda, Ja sam zaljubljen, Lijepa bez duše, Dotakni me usnama, Vino na usnama – Alka Vuica.

S vrata nam je rekla kako na nju utječu promjene vremena, i da u tom kontekstu ne treba zaboraviti da je kao posljedica ovakvog vremena nastao i njezin veliki hit Danas sam luda. Kao na kavi s prijateljicom punom profesionalnog i životnog iskustva i zrnaca mudrosti, otkrila nam je recept dobrog izgleda, tko je bio njezina prva velika ljubav, a tko je danas, gotovo život kasnije, njezina velika ljubav i – tajna simpatija.

Nacionalnost – Indijanka

Od malena, i svojih 12-ak godina, od kada je pročitala knjigu, Alka se zaljubila u fitkivnog lika, apaškog poglavicu Winnetoua kojem je posvetila jedan cijeli album. Gotovo opsjednuta ovim Indijancem i knjigama o njemu, ova je furka dobila duhoviti obris i pečat kada je Alka dobila potvrdu da je prava pravcata Indijanka, ni više ni manje nego na papiru. Naime, na prvom popisu stanovništa još u Jugoslaviji, na njezino ju je inzistiranje otac upisao kao Indijanku pa je tako Alka bila jedna od sedam Indijanaca u Jugoslaviji.

U djetinjstvu koje je provela u Istri tukla se s dečkima, trčala s lovačkim psima, igrala na pustim plažama, i imala klan ‘svojih Amazonki’. U Umagu je odabrala svoje stablo pinije papalinsko, koje je kasnije zaštitila da ga ne mogu odsječi. Po ocu Metkovka, s Mediteranom u kostima, neretljanska je krv ostavila puno utjecaja u njoj.

Zažmuri nitko ne može otpjevati bolje od Bajage

Iako kao tekstopisac za druge piše od ranih osamdesetih, uvijek bi tu nastajale i neke vrlo osobne pjesme, poput Winnetoua, koje nitko drugi nije mogao otpjevati nego Alka sama. Pjesme su se gomilale i ugledale svjetlo dana na njezinom prvom albumu Laži me oko kojeg su joj najviše pomogli Dino Dvornik i hrvatski producent i tekstopisac Dragan Lukić Luky koji su album napravili prema njezinoj zamisli.

Za razliku od većine, nije od onih glazbenika koja je nekada poželjela da je neke pjesme ostavila sebi jer misli da je važno da pjesmu otpjeva pravi pjevač. Kao što misli da je pjesma Laži me baš za nju i da je nitko nikada nije otpjevao bolje od nje, isto tako nikada nije čula da je netko otpjevao pjesmu Zažmuri bolje od Bajage.

Apropos pjesme Laži me, nastala je kada joj je sinula jedne noći u krevetu u Umagu. Pojavila se odjednom, a rukopis ima dan-danas. Refren je dopisan naknadno. ‘Neke pjesme nas nađu, neke mi pišemo, ali ove pjesme koje dođu moraš zapisati odmah’, kaže Alka.

Pisati je disati
‘Pisati je isto što i disati’, govori Alka, a mnoge je svoje boli preživjela pisanjem. ‘Umjetnici prenašaju svoju bol u drugu dimenziju i apsolutno je sve energija, a ona se kao takva ne može uništiti nego se može prenijeti. Tako i ljubavna energija funkcionira’.

Svi frajeri u koje sam bila zaljubljena su mi slomili srce
‘Možda je to bila moja karma, da nemam sretnu ljubav kako bi mogla napisati sve ove pjesme, možda je Bog tako odlučio za mene, možda sam ja kriva, možda sam previše htjela, previše tražila, nemam pojma. Danas s ovim odmakom neke stvari bi sigurno napravila drugačije.

Recimo odmah bi se udala za svoju prvu ljubav iz školskih dana, jednog Porečana, dan danas kad ga vidim zatitram. On o tome pojma nema. Oženjen je i ima skoro već i unuke, dobri smo frendovi.
Ja uoće nisam hrabra u odnosima s frajerima, s njima sam uvijek sramežljiva. Kad su frajeri u pitanju onda sam staromodna.

Nikad priznati prevaru

‘Nikad prevaru ne treba priznati, pogotovo ako nije bitna, što ćeš priznavati prevaru, samo ćeš nekoga povrijediti, ja ne bih priznala niti bi htjela da mi netko prizna’.

Let 3 bi na Eurosongu mogao pobijediti
Osvrnuli smo se naravno i na pobjedu Leta 3 na Dori, bandom s kojim je Alka napravila duet u obradi njihove pjesme Drama.

Let 3 me pozvao da surađujemo, fenomenalno je to ispalo. Let 3 su multimedijalni umjetnici, oni nisu samo bend i glazba. Jako sam sretna što će nas predstavljati na Eurosongu i mislim da bi nam se moglo dogoditi da pobijedimo. Šaljemo jednu snažnu poruku i političku i umjetničku, oduševljena sam Mamom ŠČ. Mrle mi je napravio kapu Mama ŠČ, najradije bi išla s njima na Eurosong.
‘Let 3 je jedna starija generacija koja je ostavila trag i koja će sada opet ostaviti trag. Već to što svi pričaju o Hrvatskoj je jako puno. Ono što se meni sviđa je da oni imaju nastup, to je jedan cijeli koncept, to nije zezanje.Odrasla sam 80-ih i bandovi su baš tako izgledali, frajeri su se šminkali i svi su se nastojali izraziti na drugačiji način, Ako si na sceni ne možeš izgledati kao da radiš na banci na šalteru’.

Na Doru je htjela i sama otići, u pripremi Alka ima jednu, kako je rekla, fenomenalnu pjesmu za koju je bit napravio Iztok Turk iz grupe Videosex, dok glazba po uzoru na Grace Jones podsjeća na 80-e, no modernije. No, zapelo je kod teksta, naime nikako joj ‘nije dolazio’ hrvatski tekst. Ipak pjesma je pri kraju i možda je pošalje iduće godine.

Majčinska ljubav najsličnija je božanskoj ljubavi

‘Često puta ne razumijemo kako to nas Bog voli, nitko nam to nije nekako objasnio kako treba. Mnogi su više u strahu od Boga, nego što smatraju da ih Bog voli i ja sam u jednom trenutku skužila i osjetila da je majčinska ljubav najsličnija toj božanskoj ljubavi. Vjerujem da nas Bog tako voli onako kako majke vole svoju djecu. To kako žena stvara život i kako se on rađa u njoj to je nešto posebno.

Sa sinom Arianom, hrvatskim glazbenim producentom i jednim od začetnika hrvatske trap scene, se odlično slaže, a misli da je jako važno što ga je naučila kako znati pokazati ljubav i emocije.

Novinarstvo

Osim glazbe, velika joj je ljubav novnarstvo s kojim je odmalena koketirala na ovaj ili onaj način, a provokativna talijanska novinarka i spisateljica Oriana Fallaci bila joj je pojam struke. ‘Uvijek sam smatrala da je u novinarstvu važno biti provokativan i da je jako važno izvući iz nekoga nešto kada nitko drugi nije uspio. To znači da si uspješan novinar, ono mi je uvijek puno značilo, danas je novinarstvo drugačije, ali mislim da je moja ljubav prema njemu zapravo moja ljubav prema riječima.

Alka najviše voli forme intervjua i tako je kao novinarka krenula još u Poletu. Imala je svoje talk showove, a i sin je nagovara na povratak ‘s one strane kamere’. No, prije nego se odluči na ovaj potez, treba pronaći format koji bi bio nešto drukčiji od svih viđenih. ‘Danas svatko tko ima fotelju i kauč ima svoj potcast’. Od kolega novinara, izdvojila je Acu Stankovića, no kada razmišlja o njemu nekad joj je dobar, a nekad pre grozan, pa je dodala da joj je Robert Knjaz poseban.

Kraljica rižota

Jedan od talenata koji joj sjajno ide je kuhanje. ‘Jako dobro kuham i ljudi vole kad kuham, no ne bih to mogla profesionalno raditi. Kod kuhanja je stvar inspiracije, isto kao i kod pisanja. Nekad ti se kuha nekad ti se ne kuha, to nije nešto što možeš pod muss’. Kao i kod pisanja, i kod kuhanja imam faze akumulacije i faze pražnjena, ‘moraš me napuniti da bi nešto izašlo iz mene, kao mobitel’, ne funkcioniram stalno jednako.

Specijaliteti su joj mediteranska prehrana i jela s ovih prosrora, a istarska maneštra je svakako nešto što jako voli kuhati i čemu ju je naučila baka. ‘Zovu me kraljica rižota i jako sam osjetljiva na dobar rižoto, mogu od bilo čega napraviti rižoto, to je taj utjecaj Italije’.

Alka Vuica lani je proslavila 40. godišnjicu karijere, voli slavlja i ove je godine planirala napraviti veliki koncert sa svim svojim gostima u Areni kao svojevrsni šlagvort i na okruglu obljetnicu karijere, no i lani proslavljen 60.i rođendan. Planove za ovaj nastup na kojem planira okupiti 30, 40 glazbenika prebacila je na iduću godinu.

Prva pjesma
Prvu je pjesmu sa 12 i pol godina napisala svojoj prvoj ljubavi, apaškom poglavici Winnetouu nakon što je pročitala knjigu i smrtno se zaljubila u njega. Pjesma se nalazi na njezinom prvom albumu Alka Vu…Winnetou, a poglavica je ostao njezin omiljen lik i njezina prva velika ljubav koja je ispunila bezbroj redaka jedne podeblje bilježnice, te ostao mjerilo za sve muškarce.
‘Pjesme su uvijek vezane za sretne i nesretne ljubavi, nema pjesme koja nije dobra, a da nije vezana za neku bol, Ivo Andrić je rekao ‘kad nisam očajan ne vrijedim ništa’, sve nastaje iz bola i krvi, što je ljubav bolnija pjesme su bolje’, kaže nam Alka.

Odrastanje u Umagu

Odrastala je u turističkom Umagu, u kojem su se uvijek preko ljeta održavali koncerti i nastupi bandova, pa se rado uvijek muvala oko bine s koje su je fascinirali svi ti ljudi i glazba. Upisala je klavir, na nižoj muzičkoj i plesala balet. Otac joj je kupio Traviata gramofon i dvije singlice po njezinom izboru, Life on Mars, Davida Bowiea te Bad Bad Boy grupe Nazareth. Uz Winnetoua i Princea, David Bowie joj je cijeli život ostao obožavan lik.

Tajna dobrog izgleda

‘Mislim da je dosta genetika, priroda i duh zaslužna za moj izgled, no činjenica je da pazim na sebe i održavam se’, rekla je Alka i otkrila kako nikada nije zaspala sa šminkom, redovno se macka kremicama, a tu i tamo pripomogne se hijaluronima. Puno šeta, a sada se, kao i uvijek pred ljeto, sprema i na prave treninge u teretani. Između ostalog zato joj je ljeto najljepše godišnje doba jer tada samo pliva i tako održava formu.

Jedan od sinonima za hrvatski dance 90-ih godina, s 30 godina dugom karijerom, pjevač ljubavnih pjesama te nepopravljivi romantik i danas u svojim 50-im godinama Sandi Cenov gostovao je u srijedu 8. ožujka u Special Happy Showu na HappyFM radiju.

Zanimljiv i ležeran pričao je o svemu i svačemu, među ostalim i tome kako mu je bivša djevojka, Ana Mihajlovski skakala u štiklama po haubi Subarua, da mu je najdraža autorska pjesma Žena budi mi ti nastala iz čiste muke, te da je na vrijeme korone gledao kao na film strave i užasa. Na pitanje tko su bolji vozači, kao automobilistički entuzijast, Sandi je rekao da bismo se iznenadili kako žene ‘deru’ cestu. Sam nakon Grobnika gradom vozi ‘kao penzić’, a vozački je polagao ponovo zbog kaznenih bodova.

Žena budi mi ti

Na pitanje koliko je autorskih pjesama napravio, Sandi ih broji preko 80, no ima jednu najdražu. Čovjek, kaže Sandi, pamti prve zgode, pa izdvaja pjesmu Žena budi mi ti koja je njegova prva autorska pjesma. Žena budi mi ti je pjesma kojom je Sandi zaprosio tadašnju djevojku, Miss Hrvatske 1994. Branku Bebić Krstulović i za koju kaže da je nastala iz čiste muke života.
Od dražih pjesama izdvaja i Malenu, koja mu je osobna karta, jer nema koncerta gdje ovu pjesmu ne otpjeva i više puta. Malena je nastala prije pjesme Žena budi mi ti, u srednjoj školi, a napisao ju je za tadašnju srednjoškolsku ljubav. Tako napisana, stajala je dugo u ladici, a s vremenom je postala kao vino s finim bouqueom, kaže nam Sandi.

Najviše me iritiraju bahati vozači, a najviše se bojim smotanih. Iznenadili biste se kako cure voze.

Sandi je veliki ljubitelj automobila, a član je i jednog automobilističkog kluba u Svetoj Nedelji. Nedavno je ostvario, kako je sam rekao, dječački san i sjeo u trkači automobil pa kad stigne odlazi na rallyje, kružne i brdske utrke.

S druge strane u gradskoj se vožnji nastoji kontrolirati, jer tvrdi da je gradom opasnije voziti nego u kontroliranim utrkama. Kao netko tko je napravio sigurno tri milijuna kilometara, poštuje cestu, najviše je se boji no i najviše je voli. Vozačima koji po gradu i javnom prometu vole nagaziti na gas savjetuje da se prijave na neku probnu utrku, ili da odu na trkaču stazu Grobnik jer on sam nakon Grobnika mjesec dana vozi ‘kao penzić’.
Policija ga je nebrojeno puno puta zaustavila policija, a i vozački je zbog kaznenih bodova polagao ponovo.

U prometu ga najviše nerviraju nekulturni, bahati vozači koji voze bez da upale žmigavce i oni koji stanu na ‘sva četiri’, a najviše ga je strah smotanih.

Na vječno pitanje tko su bolji vozači muškarci i žene Sandi tvrdi da razlike nema. Od kad sam u ovom sportu, iznenadili biste se koliko ima cure koje ‘deru’.

Očekivali bismo u tom stilu neki motor jurilicu, no Sandi je objasnio kako se u priču uklapa Harley-Davidson koji posjeduje i vozi. Harley je sloboda, na airu, race motoru moraš ući u zavoj barem sa 130, 140 da bi doživio adrenalin, koji na Harleyu dobiješ na 60, 70 kilometara na sat, feeling je primjereniji i sigurniji na cesti.

Let 3 se na Doru otišao dobro zezati, ne pobijediti

Sandi nam je komentirao nastup svojih sugrađana Leta 3 na Hrvatskom izboru za pjesmu Eurovizije -Dori jer se i sam – bez ikakvih očekivanja, čiste dosade i radi očuvanja mentalnog zdravlja, u pandemijskoj 2021. godini prijavio na Izbor s pjesmom Kriv.

‘Sviđao se nastup nekome ili ne, Let 3 je napravio ono što je htio, a to je da budu aktualni i da idući dan na kavama budu najprisutnija tema. Teško da se mogao naći čovjek koji u danima koji su slijedili nije otišao pogledati njihov show na Dori. Osebujnim nastupom i zagarantiranom dobrom zabavom, Let 3 ništa kardinalno drukčije nije napravio nego je napravio prije. Ostali su vjerni sebi, nisu se prodali, sve je pomaknuto, šašavo, ludo i izvan svakog fokusa kako je i uvijek na njihovim koncertima. Let 3 se išao dobro zezati, ne pobijediti. Vjerujem i da će imati dobar plasman, nemamo se čega sramiti’.

Da žene nestanu sve bi izgubilo svoj smisao

Pola stoljeća obilježenih glazbom, pola stoljeća obilježeno ženama. Kao vječni lajt motiv uvijek su mu na pameti kada piše novu pjesmu, pokušavajući razmišljati na način kako bi nešto napravila žena, a kako muškarac.

Kao i u svemu u životu, tvrdi da danas ljudi nisu spremni na kompromise, na one male ustupke koje su potrebne za opstanak odnosa. ‘Ljudi griješe kada krenu prilagođavati jedni druge prema sebi i pokušavaju partnere mijenjati iz korijena’.
‘U današnjem svijetu najviše mi nedostaje romantike‘, rekla je moja majka nedavno i to je lijepo objasnila. U ovom trenutku najdeficitarniji smo s romantikom, veli Sandi te prepričava kako mu je netko nedavno metaforički objasnio da su sve te stvari za kojima čeznemo danas iz onog ‘analognog doba‘.

‘Analogno doba je imalo romantiku i čara sad je sve čisto, jasno, precizno i digitalno, sve ide prema tome da nema romantike’.

Devedesetih, prije braka s Brankom Bebić Krstulović, Sandi je bio u burnoj vezi i fatalno zaljubljen u srpsku voditeljicu Anu Mihajlovski. Da je zaljubljen ‘kao tele’, shvatio je kada mu je prilikom jedne svađe Ana u štiklama skakala po haubi njegovog Subarua.

‘Frend mi je rekao: Daj vidi što radi, makni je, a ja mu kažem ‘frende ti ne kužiš ona mene voli’, bio sam blesav od ljubavi’.

U braku s Ilinom, s kojom ima sina i kćer je 18 godina, a oženio se na Baliju na svadbi koja se pamti i o kojoj se priča i danas, a koju su organizirali zajednički prijatelji. Iako na Baliju od tada nije bio, planira otići opet.

Konačno radno
Nakon dvije godine pauze, gledanja kroz prozor i gledanja serija i filmova, Sandi nam je rekao da je napokon stigla i radna sezona pa je posljednjih mjeseci prilično angažiran, a sezona svirki se nastavlja. Treba spomenuti da će kao veliki automobilistički entuzijast zadnjeg vikenda u ožujku održati koncert na glavnom Trgu u Karlovcu, no i sudjelovati kao predvozač na 2. Quatro River Rallyju i tako spojiti svoje dvije velike ljubavi.

Ljubav prema glazbi
Kao tinejdžer krenuo je u punk bandu, no kroz karijeru je kao veliki znatiželjnik probao različite glazbene stilove i isfiltrirao se kao pjevač ljubavnih balada. Sve se, kaže, dogodilo spontano, kada je snimio rokersku verziju pjesme Ljubav za sve. Pjesmu je čula grupa ET s kojom je napravio remiks, snimljena je pjesma Tek je 12 sati, krenuo je dance u Hrvatskoj i Sandiju se svidjelo biti tražen na sve strane.

Žanr u kojem se snalazim su moje balade i ljubavne pjesme koje su pune emocije. Doduše, na koncertima je premisa da se ljudi prvenstveno zabave, pa se koncertni opus više temelji na žešćim plesnim izdanjima, nego baladama.

Korona

Kao i mnogima vrijeme korone mu je strašno palo, kao da proživljava film strave i užasa, po fazama skafander pa smak svijeta. Naime, kroz karijeru je normalna stvar da se događaju krize, no s koronom dekretom je bila zabranjena živa svirka i kao tako nevjerojatno. Radio je često online koncerte, vrijeme provodio doma sa svojom obitelji, no sama spoznaja da se sve prvi puta događa i da se ne zna u kojem smjeru sve može otići ga je poprilično uplašila.

Cijeli intervju uskoro možete pogledati na youtube kanalu Happy FM-a.

Jedan od najvećih zvijezdi i zabavnjaka bivše države Jugoslavije, javnosti poznat kao osnivač pop grupe Srebrna krila, vokal i basist, glazbenik koji je uspjeh postigao i u kasnijoj solo karijeri, poznati pjevač i miljenik ženskog dijela publike Vlado Kalember gostovao je u srijedu 1. ožujka u Special Happy Showu na Happy FM-u.

Od kada je Rajko Dujmić preminuo, s preostalom ekipom iz 4 asa Kalember je počeo raditi album kojeg upravo dovršava, a na kojem će, među ostalim gostovati Davor Gobac, Rade Šerbedžija, Davorin Štern i Davor Pavuna. Smatra da je Let 3 dobar izbor za Eurosong te da Riječani imaju šanse ući u finale. Znamo da je u dobrim odnosima s bivšom suprugom, no ispričao nam je tehnikalije oko rastave s Anom Rucner.

Let 3 je dobar izbor
Kako je sam rekao da je jedan od onih sretnika ili nesretnika koji su sudjelovali na Euroviziji, Kalember točnije 1984. s kolegicom Izoldom Barudžijom s pjesmom Ciao Amore, dotaknuli smo se i plasmana Leta 3 na ovogodišnjem Eurosongu nakon njihove pobjede na Dori.

Ovo natjecanje danas je svjetski spektakl, dok se prije 30, 40 godina održavao u dvoranama sa 400, 500 sjedećih mjesta pa ga kao takvog treba gledati i staviti današnje nastupe i u taj kontekst.

‘Apropos Leta 3 zgodno je imati nešto što je na rubu ekscesa. Naravno da je teško napisati nešto što već nije napisano. Melodije su već tu, veći pomaci osjete se u tekstu, aranžmanu i zvuku. No da, Let 3 je dobar izbor – sigurno neće proći nezapaženo, i mislim da imaju veliku šansu ući u finale.

Ana

U osamdesetima, vremenima idolatrije, idolopoklonstva i postera, kada su se mladi zgodni dečki i cure lijepili po zidovima soba, lice Vlade Kalembera krasilo je zidove mnogih mladenačkih ženskih soba. Pa smo ga pitali što je to violončelistica Ana Rucner imala čime je osvojila 30 godina starijeg Kalembera, a što druge djevojke nisu.
Ana je, kaže Vlado, imala ludi kamen. Kada su se upoznali i kada je stigla u njegov stan, u Vladinoj radnoj sobi, koju krase mnoge nagrade i ploče Ana ga je pitala kakve točno on ima veze sa Srebrnim krilima. Obzirom da je Kalember napustio Krila 78., 79. godine, Ana je band poznavala iz razdoblja kada su u njemu pjevale druge pjevačice.

‘Ti si mlađa pa ne znaš pjesmu Ana, na što je ona rekla da su njoj u osnovnoj školi pjevali baš tu pjesmu. To si ti znači!’

Iz braka par ima šesnaestogodišnjeg sina, a nakon razvoda ostali su u odličnim odnosima.

A kako su dogovorili da će se oženiti, tako su dogovorili da će se i rastati.

‘Sjedili smo u sudnici, no ne na suprotnim stranama, mi smo zajedno sjedili i Ana me čak primila za ruku’, na što nam je sutkinja rekla jel ovo neka šoubiz fora?, rekoh ne, dogovorili smo se da se vjenčamo dogovorili smo se da se razvedemo’.

Novi album
Kako je Rajko umro, govori Kalember, bili su u razmišljanju tko bi bio takozvani ‘četvrti as’ te je dogovoreno, iako su svi svjesni da je Rajko nezamjenjiv, da ga se zamijeni s cijelom estradom. Proizvod će biti jedan kompleksan CD od jedno 36, 37 pjesama na kojem je nekih 28 rimejkova, i u svakoj pjesmi barem dva tri gosta. Obradu Lutke za bal pjevat će Davor Gobac, dok na obradi Milene gostuje Rade Šerbedžija, zajedno s klavijaturistom, šesterostrukim dobitnikom nagrade Grammy Danijelom Vuletićem.

Među gostima su i svjetski poznati fizičar Davor Pavuna, bivši minstar gospodarstva u Vladi Republike Hrvatske Davor Štern, koji je, manje je poznato nekada bio član grupe 220 i VIS Zlatni Akordi, potom Sandra Bagarić, Indira iz Colonije, Klinci s Ribnjaka, Alka Vuica i Kvarter Rucner.
‘Sedamdsetih je bilo važnije svirati u bandu nego igrati u Real Madridu, puno je ljudi sviralo, a onda su neki postali liječnici i znanstvenici’.

Bugarska i Rusija

Sa Srebrnim krilima proputovao je pola svijeta, a bez nekog objašnjenja izuzetno su popularni bili u Bugarskoj i Mađarskoj gdje ljudi govore potpuno drugim jezikom. Pjesme koje su znali pjevati, publika bi u ovim državama pjevala od riječi do riječi. Dogovor za turneju po Rusiji pao je u Sofiji nakon sprovoda ministrice kulture, kćeri predsjednika Bugarske. Naime na koncertu Srebrnih krila, članovima je pristupio ministar kulture tadašnjeg Sovjetskog saveza koji je prethodno zapravo stigao na pogreb.

Sjajno izreklamirani, u Moskvi su održali 10 koncerata.

Nogomet

Vlado Kalember veliki je nogometni fan. U ono vrijeme, kada se počeo baviti glazbom preko prijatelja i kolege iz banda Damira Kranjčara s 16, 17 godina je upoznao tada četrnaestogodišnjeg Cicu Kranjčara koji je igrao u juniorima Dinama. I naravno da smo svi počeli navijati za Dinamo. Onda nas je pokojni Ćiro (op.a. Miroslav Ćiro Blažević) sve ufurao u Dinamo, i da imao tu sreću da sam upoznao mnoge legendarne nogometaše Dinama.
Iako nije aktivan na društvenim mrežama, na njegovom Instagram profilu s kojeg prati 18 ljudi, svakako je zanimljivo ime Zdravka Mamića. Što je posrijedi, business or pleasure, pitali smo ga.

‘Sa Zdravkom se znam jako jako dugo i on je jedan beskrajno drag, dobar čovjek, u one druge stvari se ne bi petljao jer nemam pojma. Zdravko je čovjek koji ima enormni broj prijatelja i zaslužio ih je. Beskrajno je duhovit, i njegove objave pregledam kao zabavno štivo. Imam njegov broj i hrvatski i iz Bosne i Hercegovine, i ako budem u tim krajevima vrlo rado ću se Zdravku javiti’, kaže Kalember.

U životu sam popio 0.3 deci alkohola

Za sebe kaže da je dosadan čovjek, a da je popio alkohola koliko stane u čašu od 0.3 deci. Oduvijek sam smatrao da alkohol i šoubiznis ne idu zajedno, a sve na što sam se mogao navući sam nastojao izbjegavati.

Ja sam užasno dosadan tip, nisam nikada bio sklon porocima. Sportskim riječnikom, Vlado je objasnio da svaki sport ima svoj out i corner, pa tako i život. Pa ako iziđem izvan crte onda sam izvan igre. Nogometno igralište je uvijek iste veličine, no ima onih koji se tu snalaze dobro poput Maradone, Modrića, Messija, Ronalda i Pelea, no ima onih za koje vrijede ista pravila, no ne snalaze se na njemu tako dobro.

Brigitte Macron je bila malo pedofilka, Francuskinjama je moralna vertikala nagnuta kao kosi toranj u Pisi, a upoznati Mrleta trebala bi biti privilegija svakog čovjeka. Ovo i još puno toga ispričala nam je pjevačica iza koje stoje šest desetljeća karijere.

Za nju kažu da je najveća pjevačica europskog istoka, svakako je međunarodna diva koja je uspješnu glazbenu karijeru, osim na području bivše Jugoslavije, izgradila u Francuskoj koju je osvojila 60ih i 70ih godina. U srijedu 22. veljače u Special Happy Showu na Happy FM radiju gostovala je dobitnica srebnog i zlatnog odličja, koja su joj dodijelili francuski predsjednici Jacques Chirac i nedavno Emmanuel Macron prilikom svog dolaska u Zagreb, šarmantna i duhovita Tereza Kesovija koja se u studio nije spustila iz Groda (op.a. Dubrovnik), već iz šetnje Sljemenom.

Poznata kao velika obožavateljica Leta 3, prokomentirala nam je aktualnu temu – nedavni nastup Riječana na Dori koji je medijima i javnosti dao puno štofa za priču, i dakako temu na koju svaki građanin koji drži do sebe – ima mišljenje.

Let 3 je za mene zakon, upoznati Mrleta trebala bi biti privilegija svakog čovjeka

Let 3 je za mene zakon, ja njih zaista volim i poštujem, prvo radila sam s njima na pjesmi Sam u vodi, pa krene recitirati stihove:

‘Sama u vodi, zavaljena u blato. U očima crni veo, telefoni sasvim tamni, oni laju kao ribe’, recitira Tereza pa dodaje: te tekstove ne možeš povezat, ali se sve to veže u jednu poruku, u ama baš svakom svom djelu Let 3 imaju poruku.

Mrle (op.a. Damir Martinović Mrle) je stvaralac, on provodi dane i noći pred spavanje razmišljajući o sljedećem ostvarenju u to sam uvjerena, upoznati tog čovjeka bi trebala biti privilegija svakog čovjeka. Let 3 ljudi uzimaju olako, kao da su cirkusanti, šta se oni tu sad svlače pa presvlače, pa je prvo gol, pa okrene stražnjicu, ljudi Božji to je najmanje važno, ima tu naravno čistunaca koji to ne mogu zamisliti, no u kontekstu onoga što su željeli, to je normalno.

Naravno da smo navijali za njih na Dori, toliko smo navijali kod mene doma, to je bila takva buka i galama, to je bilo nevjerojatno. Mislila sam da ću ostati bez glasa za sva vremena, a njihov odgovor je bio: ŠČ. Bit će u finalu sigurna sam, bit će i dosta galame, jer s one dvije rakete koje se pojave na sceni, one nisu agresivne, no tu su i šta sada. No, znamo kome je upućena kritika, dobro se zna. Rusija i Ukrajina, no kako su trezveno lijepo rekli – samo nam ljubav nam treba; pusti sve te gole strašnjice i rakete, ljubav je bitna. Da prestane taj kaos rata, bijede, patnje i da pokušamo živjeti u miru.

Francuskinjama je moralna vertikala nagnuta kao kosi toranj u Pisi

Na pitanje što možemo naučiti o Francuskinjama, apropos njihovog šika, Tereza tvrdi – ništa pretjerano. One svoj imidž više imaju zahvaljujući svojoj povijesti, slavnim Francuskinjama koje su bile šik dame no isto tako i dame sumnjivih morala, dodaje, malo im je nagnuta ta moralna vertikala kao kosi toranj u Pisi. One su vrlo elegantne, a imaju i zašto biti, jer imaju modnih kreatora koje kopiraju i imaju istančani osjećaj za lijepo oblačenje.

Brigitte Macron je bila malo pedofilka

Generalno o Francuskinjama imam dobro mišljenje, prva dama Francuske Brigitte Macron koja je u svojoj mladosti bila profesorica ili učiteljica svom suprugu današnjem predsjedniku Emmanuelu Macronu, neminovno ima više godina od njega, dakle bila je i malo pedofilka. No interesantno je u kojoj mjeri ona dobro izgleda, a čini mi se i mudra.

No, nastavlja Tereza dalje, samo vidjeti i usporediti jednu našu Slovenku (op.a. Melanija Trump) koja je udata za bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, pa kad gledaš Melaniju i Brigite otraga onda vidiš da je Brigitte malo prema daščici, a ova točno ima izbočeno koliko treba. To Francuzi nemaju, no bile su velike dame, bilo da su pjevačice ili glumice, a volim i foie gras.

Veliki ljudi imaju jednu zajedničku vrlinu

Svi veliki ljudi, ljudi zvučnih imena s kojima sam radila, sjedila i pričala i s kojima sam snimala imali su jednu jedinu, zajedničku, vrlinu, a to je jednostavnost. Biti jednostavan, ne praviti se važan, kao da držiš Boga za bradu, to je grozno i ne simpatično. To ljudi ne vole, budi normalan, to što ti je Bog dao da imaš glas, ili smisao za glumu, komponiranje… poštuj to, to nisi izmislio ti, s tim si rođen, to poštuj, no malo je toga kod nas, malo, no nađu se.

Mala iz Groda

Dijete sam roditelja rođenih na selu, u Konavlima, spavala svaku večer u drugoj kući i tako sam prenosila vijesti iz Groda i donosila ih na selo. I onda bih malo izmišljala priče da bi bilo malo zanimljivije, no u okviru u kojoj bi bila sazdana sva moja ljubav prema selu. Stalno su me zvali jadna mala iz Groda. Moje djetinjstvo je bilo najljepše doba mog života.

Najdraže pjesme

Na pitanje koja joj je njezina najdraža pjesma odgovara: Netko je rekao da sam snimila više od tisuću pjesama, sad zamisli da imam tisuću djece – koje bi izabrala?. Moram vam reći da je bilo prelijepih pjesama, ako to nisu bile već lijepe melodije onda je bio tekst koji je govorio jako puno. Prve pjesme bile su Zdenka Runjića, spomenula bih Ćakule o siromajima, riječ je o pjesmi jednog interesantnog južnoameričkog ritma kojeg je preuzeo Cubismo. Snimili smo zajedno tu pjesmu i zvuči fenomenalno.
Tako je i slučaj s pjesmom Što je ostalo od ljubavi koja je dobila nevjerojatnu snagu. Onda je došla Balada o tovaru. Tovar u ono vrijeme siromaštva bio je jedino prijevozno sredstvo, prevozio je i drvo i lozu i grožđe, a kako je Zdenko (op.a. skladatelj Zdenko Runjić) potekao iz toga miljea, on je zapamtio tog tovara koji vuče i hrani obitelj i ispričao je eto tako jednu priču.

Lijepe pjesme su Molim te ostani, Rusticana, Runjićeva Fiamengo, Ni me stra’, Nono. A Nono ima čudnu priču, naime ja nisam upoznala nonu ni s mamine ni papine strane, pa značenje Nona ja ne znam. Ja ne znam tko je taj čovjek pa sam onda izmišljala. Lijepa pjesma je i Ima te, Aljoše Šerića i Što je ostalo od ljubavi.

U Happyjevom Special Happy Showu ove su srijede, 15. veljače gostovali članovi zagrebačkog tamburaškog sastava Gazde iz Markuševca, banda koji ove godine proslavlja veliki jubilej – 30. obljetnicu svoga rada i karijere.

Marko Bujanović i Damir Popović najavili su slavlje koje će trajati cijelu godinu, a bit će popraćeno većom medijskom kampanjom. Nakon devet godina objavit će i novi maksi album s 18, 19 pjesama, a čeka ih i velika turneja koja kreće u svibnju. Krajem ljeta planiraju turneju po Americi, možda i Kanadi, a sve bi trebali ukrasiti veličanstvenim obljetničkim nastupom u Domu sportova u Zagrebu s puno starih hitova i novih pjesama.

Prvih 30 je najteže, kažu nam Damir i Marko koji su se u studiju prisjetili početaka devedesetih godina kada su kao band, i svojih 18-ak godina veoma rano ‘polovili konce’, povezali se s dobrim autorima, počeli raditi prve snimke, ujedno i velike hitove i tako odjeveni u kožne jakne i s tamburicom u ruci približili ovaj instrument široj i nešto mlađoj publici te otvorili jedan cijeli novi glazbeni smjer. U javnosti, no i u medijima odjeknuli su kao bomba, u toj mjeri da su ih mediji prozvali zagrebačkim Beatlesima. U kontinuitetu su na estradi prisutni od tada, bez rupa u koncertiranjima i nastupima, s preko dvije tisuće nastupa, a danas imaju svoju izdavačku kuću i stalnog producenta Predraga Peggyja Martinjaka.

Trešnja i Toše Proeski

Kada je prije gotovo 30 godina prvi put javno izvedena ‘Još i danas zamiriši trešnja’ njezin autor Miroslav Rus i tamburaški sastav ‘Gazde’ nisu ni sanjali kakav će uspjeh pjesma doživjeti. Nije nepoznanica da ju je prepjevao i makedonski pjevač Toše Proeski te s njom u Makedoniji napravio takvu emociju da je u toj zemlji zasađeno nekoliko stotina stabala ovog drveta.

A priču o tome kako je Toše, s kojim se članovi Gazda nisu poznavali na nešto više od ‘bok bok’ na koncertima, došao do pjesme Još i danas zamiriše Trešnja, Damir i Marko čuli su tek nedavno.

Naime, jedan zagrebački dečko (op.a.) koji je s bandom svirao u Makedoniji jednu je večer svirao u restoranu u koji je Toše znao često zalaziti. Toše je čuo pjesmu, rekao da mu se jako sviđa, pitao od koga je, i ostalo je ušlo u povijest. Gazde su se odužile i u jednom liveu otpjevali Tošinu pjesmu Pratim te.

Trešnja kao najvažnija pjesma u karijeri

Objavljena u svibnju 1995. godine, Još i danas zamiriše Trešnja došla je do najširih dijelova publike do kraja godine. Na nastup u Domu sportova u prosincu publika je na koncert došla s isprintanim tekstom i riječima pjesme kako bi je mogli pjevati uživo s Gazdama, Trešnja do danas ‘nije izgorjela’ i na koncertima je dečki ostavljaju među zadnjima jer znaju da je publika uvijek nestrpljivo čeka.

Led Zeppelin, Zagreb 1998.

U veljači 1998. godine Gazdama se ukazala velika čast kada je na koncert u zagrebački Dom sportova stigao legendarni engleski rock band Led Zeppelin.

Zeppelinov menadžer organizao je druženje sa zagrebačkim bandovima u ondašnjem Hard Rock Caffeu u zagrebačkoj Gajevoj ulici. Na eventu je bilo je puno ljudi, i svi su se tiskali ne bi li dobili autogram, kažu nam Damir i Marko.

‘Mi smo bili po strani, ali nas je njihov tour menadžer Toni Mandić zamolio da nekaj odsviramo, jer nitko nije došao s instrumentima osim nas. Dečki (op.a. Jimmy Page i Robert Plant) bi vas htjeli čuti jer vide da svirate neuobičajene instrumente. I mi smo uzeli tambure i odsvirali tri četiri pjesme’.

Nakon toga Mandić je došao do nas i pitao nas jesmo li slobodni na taj i taj datum, (datum zakazanog koncerta Zeppelina u Zagrebu) jer su Jimmy Page i Robert Plant poželjeli da sviramo s njima, odnosno da smo im predgrupa na nastupu. Mislili smo da se šale. Bilo nam je to sjajno iskustvo, a Jimmyju Pageu za uspomenu na druženje u Zagrebu poklonili smo tamburicu bisernicu.

Šč i Dora

Pobjedničku pjesmu s ovogodišnje Dore, Šč Let3-a dečki još nisu čuli, pa nismo imali previše toga za prokomentirati, no na nastup Riječana osvrnuli su se prema onome što je zadnjih dana o njima objavljeno po medijima, a to je da još uvijek nisu shvatili o čemu se točno u pjesmi radi.

Što se tiče nastupa Gazdi na Dori, Hrvatskom izboru za pjesmu Eurovizije, Damir i Marko kažu da su se jedne godine kandidirali, no da su dobili odbijenicu organizatora Hrvatske radiotelevizije s obrazloženjem da im ‘pjesma nije bila dobra’.

Unatoč punom rasporedu, obavezama oko televizije, koncerata vikendima, gažama uoči fašnika i maškara, pronašla je vremena i za nas, pa smo u ovotjednom izdanju naše emisije srijedom Special Happy Show na HappyFM-u ugostili uvijek nasmijanu Mineu. Prisjetili smo se zajedno njezinih početaka karijere, pjesama koje su je obilježile, a rekla nam je i koji je to zagrebački kvart u kojem se osjeća najsigurnije.

Krcat radni raspored joj ne smeta jer kaže da u pauzama ne zna funkcionirati, teško se opušta, godišnjeg nema, a mozak joj radi sto na sat. Ako ne radi ništa misli da nešto nije dobro i tvrdi da je loš organizator svog vremena.

Počeci karijere

Uz školu, u mladenačkim danima bavila se manekenstvom, i sa 16 pjevala u ženskom rock bandu Kontesa Nera. Naravno nije sanjala da će joj život biti obilježen pjevanjem. No, kada se prijavila na audiciju za pjevačicu Srebrnih krila stvari su se krenule slagati same od sebe, i uskoro se, na prijedlog Borisa Šuputa upustila u solo karijeru.

Cijela glazbena priča nije se dogodila slučajno, iako ona sama tvrdi da je, naime Mineina majka i njezin djed po tatinoj strani upoznali su se u zboru u kojem su pjevali, nakon čega su se upoznali i njezini roditelji. U Jugoslaviji, njezina je majka snimila pet, šest ploča, i Minea tvrdi da je u obitelji baš mama ta koja ima najbolji glas, a zajedno su nastupile i na izdanju Vinkovačkih jeseni.

Vrapci i Komarci i fenomen 90-ih

Kad imaš 20 godina želiš biti ozbiljan i želiš da te tako doživljavaju. Radila sam tada novi album i Tonči Huljić mi je donio više pjesama među kojima je bila i pjesma Vrapci i Komarci. Krenem čitati tekst i mislim si ‘jel ovo moguće’? Tonči mi je rekao ili ćeš vjerovati ili ne. No, ta je pjesma imala nevjerojatno pozitivan odjek kad je izašla.
Sa svim tim pjesmama se stalo sredinom 2000-ih kada je stigao neki drugi, narodnjački, žanr.

No opet, prije desetak godina na jednom su se koncertu srele Ivana Banfić, Ella i Minea, nakon čega se koncert zbog interesa publike ponovio. Pjevale su se pjesme iz devedesetih i ljudi su fantastično odreagirali, kaže Minea. ‘Publika strašno voli te godine i meni je to fenomen, kada vidim da su u publici mladi ljudi koji se tih godina nisu niti rodili još. I to mi je ponos, mladi koji pjevaju te pjesme možda neće nužno znati da ih ja pjevam, ali negdje su ih čuli, pokupili i zavoljeli’.

Anegdote

Iako je na pozornici bilo situacija kada joj je pukla bratelica, Minea za sebe kaže da se uvijek držala podalje žiže zbivanja i da je uvijek bila dosadna, bez ispada i pokazivanja, što joj je i bilo u cilju jer svoj privatni život uvijek odvaja od poslovnog. Možda jesam jedna od dosadnijih javnih osoba, ali takva sam.
Interesantnija situacija bila je kada je na koncertu imala situaciju da ju je na bini zaprosio čovjek čija je zaručnica stajala na koncertu u drugom redu.

U srpnju 2015. godine Minei se dogodila prijelomna točka u karijeri, kada joj se, na povratku s nastupa, s u Mariboru, dogodila prometna nesreća. Minea je vozila automobil kada joj je iz suprotnog smjera ususret išao automobil za čijim je volanom vozač zaspao.
Nakon nesreće potražila je stručnu pomoć, imala je napadaje tjeskobe i anksioznosti te joj je dvije godine bilo potrebno da krene normalno funkcionirati.

Ono što je shvatila je da može biti kontrolor svoje psihe, te kako da se suprotstavi svom strahu.

Mladost u Dubravi

Minea je odrasla u zagrebačkoj Dubravi, za koju je rekla da je obožava. ‘Nije mi nikada bilo jasno zašto ljudi smatraju da je Dubrava nešto krivo ili loše, u Dubravi sam se uvijek osjećala zaštićeno, mislim je cijela ta priča jako prenapuhana. Kvart je došao na glas iz raznih razloga, no Dubrava nije opasnija od drugih kvartova’.

Rituali kroz dan

Minea nam je otkrila da najviše voli kada ne mora nigdje ići i kada može u krevetu ostati do 10, 11 sati. Velika je spavalica i nikada se nije dobro osjećala kada je morala nekamo ići ranom zorom. Najljepše joj je kada nedjeljom ne treba izaći iz pižame ili kad ode mami na ručak.

Mladolik izgled i estetski zahvati

Nema ništa protiv zahvata, niti će ikada osuditi nekoga zbog njih, no sama još nije došla u fazu da bi im se prepustila. Oduvijek se njeguje, godinama pazi na svoju kožu, pa tvrdi da joj sada to koža i vraća. Obzirom da je sklona dobiti koju kilu više, pazi na prehranu i vježba, pa kada se ovog režima pridržava onda rezultati jesu kakvi i jesu.

Na pitanje kakva je u kuhinji kaže da pojede sve što joj se servira skupa sa tanjurom. Dok mama kuha njabolje ikada, za sebe kaže da je osrednja domaćica, no da voli i zna kuhati.

Glazba

Ne može reći da je imala jedan jedini uzor, no definitivno je stare pjesme vraćaju u doživljaje iz djetinjstva i prve ljubavi, kad čuje ‘Na obali’ sjeti se svog prvog dečka s mora.

Kada nije na pozornici i ne pjeva svoje hitove iz devedesetih najviše voli instrumentale; napuni si kadu, ugasi svjetlo, ubaci laganu muzikicu za opuštanje, šum valova i mora te prirodne zvukove.

S druge strane, kad izađe van, tada je otvorena prema svemu i širokom opsegu pjesama od žive, zabavne glazbe te tamburaške.

Da imaju još uvijek nešto za reći Sanja, Marinko i Zec pokazali su krajem siječnja na dodjeli najveće i najprestižnije medijske nagrade u zemlji Zlatni Studio kada su pred dodjelu kazališnih nagrada publiku u glazbenom broju “Dani koji sjaje” zabavili u novoj suradnji s Pavelom. Mi smo ih ugostili 1. veljače u našem Special Happy Showu.

Riječ je o bandu koji ne treba previše predstavljati, dobro su poznati publici već 40 godina, a uz njihove smo hitove rasli, zaljubljivali se, rastajali, mirili, te odlazili na utakmice Dinama. Uz neke prekide u karijeri, Sanja, Marinko i Zec ovih se dana spremaju za nastup u Herceg Novom, zatim slijedi Bosna i Kanada, a moći će ih na proljeće slušati i u našem glavnom gradu Zagrebu.

Kada ne putuju i ne nastupaju, kafiće i klubove zamijenili su planinarenjem, pa se druže u malom krugu velikih ljudi, kaže nam Zec. ‘Kad ti je cijeli život na putu, onda ti je sada najljepše biti doma’, odnosno u planinama.

Novi Fosili
Nakon spora oko prava na korištenje imena banda Novi Fosili, potvrdili su nam da se ne smiju predstavljati kao Novi Fosili, ime – sklepano davno u jednoj zagrebačkoj slastičarnici.

Marinko je bio prisutan na toj kavi pred ohoho godina i desetljeća kada je pokojni Arsen Dedić pitao ‘kaj je dečki, čujem da ste osnovali band, kak ćete se zvati? Mi smo rekli da ćemo se zvati Fosili, pa je Arsen digao glavu i rekao pa onda se nazovite Novi Fosili, da se ljudi čude, i tako je ostalo.

Prvi poziv u band Vladimir Kočiš Zec je odbio, kaže da se u to vrijeme uvjetno rečeno bavio rock’n’rollom i jazzom, te su mu Novi Fosili bili ‘kuruza’. No, kad su mu predočili poslovanje banda, da imaju tjedno dva, tri koncerta te da je band na dobrim ekonomskim osnovama, onda je pristao.

I tako je nastao jedan spoj velikih emotivaca, koji žive i rade punim plućima. 80 ih godina band je imao turneje koje su trajale po tri, četiri mjeseca, pa i po dva koncerta dnevno svaki dan, članovi su se naravno upoznali, povezali i zavoljeli te ih danas veže duboko prijateljstvo isprepleteno i kumskim vezama.

Profesionalnost, upornost i ljubav prema tome što vole urodilo je brdom velikih pjesama i hitova koji se slušaju i dan danas i ljudi zbog tih pjesama i danas dolaze na njihove koncerte.

Sanja: Rit mi je veća jer sam se odlučila za lice

Plave, duge kose, zauvijek besprijekorne frizure, Sanje se svi sjećaju kao prave zagrebačke ljepotice u koju su svi dečki bili zaljubljeni, i kada je ušla u band s 19, i danas kada čeka da napuni 60 izgleda mladoliko. To pripisuje genetici, i tome što zadnjih 10, 15 godina ima par kila viška, kaže Sanja i dodaje ‘Neka mudra dama je jednom rekla da se žena kada dođe u godine mora odlučiti između lica i guzice, ja sam se odlučila za lice pa je rit malo poveća’.

Stylinzi na turnejama
U to vrijeme nije bilo stilista, modnih mačaka, vjeverica i lavova. 70ih godina išli smo u London kod pravog stiliste. Pratili smo trendove u svijetu jer smo vidjeli da se bandovi posebno oblače, pa smo Zeca proglasili odgovornim za modu u bandu. U Sohou je živio i radio šnajder Colin Wild (Divlji Colin, op.a.) kod kojeg su se oblačili rokeri Slade i Bonney M. Već idući dan ujutro imali smo gotove kreacije, za Đurđicu je Wild skrojio dvije haljine. Nije to bila baš odjeća kompatibilna za splitski festival, i sjećam se kad smo se pojavili na Festivalu da je voditeljici Jasmini Nikić skoro pao mikrofon iz ruke, naime došli smo u širokim trapezicama, uskim blejzerima, platforma cipelama, blještavi sa šljokicama.

Kasnije, 80ih, smo se sami dogovarali i brinuli o stajlinzima jedno vrijeme smo imali suradnju s obitelji Šafranko, Helenom i Rudijem.

Anegdote

U dugoj karijeri doživjeli su i preživjeli svašta, priča nam Sanja, pa je tu bilo i rikavanja razglasa, padova na bini, cipele su letjele u publiku, Marinku je grudnjak doletio u glavu, a jednom ga je na nastupu u Rusiji i ‘stislo’ na pozornici pa je morao otrčati na jedno mjesto.

Obožavatelji

Nisu imali previše problema s fanovima, a Zec kaže da su se njihovi obožavatelji podijelili u tri kategorije:

Sanju dan danas obožava populacija muško-medicinsko osoblje, duhovit je Zec: doktori, kirurzi, kiropraktičari, stomatolozi, ja sam više za prosvjetu: nastavnice, tete u vrtićima, učiteljice, a Marinko kaže da njega vole ovi iz pogrebnog poduzeća.

Rajko Dujmić

Mi smo bili petero ljudi koji su se spojili iz različitih afiniteta prema glazbi, segmenata i miljea, no dogodilo se da su naši glasovi napravili jednu prekrasnu harmoniju i posebnu boju, a za to je bio zaslužan nepresušan talenat Rajka Dujmića koji je znao od svakog iz nas izvući ono najbolje što je imao, naročito od pjevačica. To znaju i mogu samo veliki znalci i ljudi koji razumiju glazbu, rekao je Zec.

Kad je Rajko na probu donio pjesmu E moj Saša, ja sam mislio kakva je ovo pjesma, kad ono ne hit, nego hitčina, kaže nam Marinko.

Rajko je bio jedan genijalac i umjetnik i čovjek kao što je Rajka nedostaje svima u regiji ne samo u Hrvatskoj. Moje je mišljenje, kaže nam Sanja, da joj se čini da danas ima jako puno izvanrednih pjevača, producenata, aranžera, no da nedostaje pravih autentičnih iskrenih autora poput Rajka. Rajko je bio jedan od najvećih. Da je Rajko živ, i danas bismo nešto snimali, vjerojatno više prilagođeno našim godinama i zrelosti, dodaje Zec.

Rajko je obilježio veliki period naših života tim prekrasnim pjesmama i mi ih dostojanstveno izvodimo na koncertima i dan danas.

Košulja plava

Tekst za Plavu košulju napisan je kao ljubavni tekst i napisala ga je Dea Volarić koja danas živi Španjolskoj. Dea je uz Zrinka Tutića, Stevu Cvikića, Maria Mihaljevića, Momčila Popadića i Nenu Ninčevića napisala puno hitova za Nove Fosile.

Radio HappyFM je 25. siječnja, u Special Happy Showu ugostio je članove tamburaškog sastava Mejaši, popularnije kao Tamburaši u starkama, Varaždince Edu Drakulića i Nikolu Bosilja. Vrhunski zabavljači neiscrpne energije kaže da nikad nisu glumili nešto što što nisu.

Nekad nemam pojama od kud nam energija, kaže nam Edo, ali treba biti jednostavan, svoj. Nikada nismo glumili da smo nešto što nismo, odsviramo najbolje što znamo, i sve dok ljudi idu doma zadovoljni znamo da je to ispunjenje cilja i onog što smo došli ostvariti.

Što se nedostataka tiče, imali smo pristup da ćemo sve naše nedostatke pokušati pretvoriti u prednosti, uvijek smo imali cilj da nitko ne treba biti virtuoz, nego samo da budemo svoji i tu energiju koju imamo da znamo predati. Mislim da smo u tome s vremenom uspjeli i da su ljudi to prepoznali.

Čim smo krenuli napravili smo Previše ljubavi i ona je jako lijepo zaživjela, i nekako smo se tu počeli probijati na teren. Nakon toga smo napravili Uživajmo dok smo mladi, no nije bila ni sjena prvoj. Ti kao glazbenik zapravo nemaš predodžbu o tome kako ćeš zvučati u budućnosti, i nismo je imali sve do prije par godina kada smo shvatili da smo počeli stvarati neki svoj zvuk. Zorica je obilježila cijeli taj period, poslije Zorice i Ana, 4-5 piva, i mi kao bend uspjeli smo dobiti prepoznatljivi zvuk koji je drukčiji.

Postoje tri točke po kojima prepoznajemo da smo uspjeli: kada uđemo u kafić konobarica mora pustiti pjesmu od Mejaša, gazda šalje rundu, a ovaj tamo viče moj mali bi se slikao s vama. Živimo jedan lijep život zahvaljujući našoj publici.

Tamburaši u starkama

Ako ih i nemamo na nogama, u autu barem jedne imamo spremljene starke, kaže Nikola. Super je ako možeš svoj zvuk potkrijepiti stajlingom, jednom smo računali koliko starki imamo pa smo ih nabrojali preko stotinu.
Ako ih i nemamo snađemo se, deviza nam je bolje bez tambure na bini nego bez starki.
Na početku smo svi svirali u narodnim nošnjama, pa nam je to bilo naporno jer ih je trebalo peglati. Pa smo obukli odijela i cipele no nije nam išlo s našim godinama. Onda sam ja (Nikola, op.a.) jednom zaboravio cipele i imao sam na to odijelo starke, i svi su mi tada gledali u noge. Onda je Edo rekao nešto u stilu što ne bismo zadržali starke, pa smo ih zadržali, no odbacili odijela i tada smo izgledali kao pravi tamburaški pioniri; starke na nogama, plave poderane traperice i karirana košulja.

Da je to dobar put pokazalo se kada su roditelji djecu počeli oblačiti u tu obleku kad bi dolazili na naše koncerte.

Znamo da nisu zdrave i već smo probali stavljati anatomske uloške, no nije to taj feeling. Najgore je kad ih zaprljaš i moraš ih ići prati, a znaš da nije to to, starke se ne nose ful čiste. Vjeruj mi da kad sviraš na Staru godinu na otvorenom na minus 17 u starkama je jako hladno.

Mejaši

Kada smo odlučivali o imenu banda, bile su opcije Komšije, Cofleki, no niti jedno ime nije baš u potpunosti sjelo. Onda sam na televiziji, tada teletekstu zapravo, vidio da ide serija Mejaši pa smo s tim imenom pokušali ići naprijed. Jedna riječ koja bi sve objasnila, a da na prvu zainteresira. Ime se s vremenom pokazalo sve bolje i bolje, neki misle da smo iz Splita, neki iz Slovenije, neki iz Zagorja, a mi smo glavom i kapom Varaždinci.

Zorica – najveći hit
Kad smo izdali prva dva singla Denis Dumančić nam je došao i rekao dečki ja imam stih ‘a u zoru Zorica me budi’, i sad je trebalo dalje razraditi pjesmu. Zorica je inače Denisova žena i valjda mu je bilo mrsko što ga budi ujutro. Imali smo i neki rif, neki tekst, i Denis nam je potom gotovu pjesmu predstavio. No mislio sam si, joj ne bih ja to svirao, ja bih radije nešto poput Parnog Valjka, no nemaš ti pojma kad si mlad. No hvala Bogu da smo se odlučili da idemo u tom smjeru jer nas je to obilježilo.

A tko je Zorica? Taj termin, odnosno ovo pitanje bilo je najtraženije na googleu u Hrvatskoj 2014. godine, rekao je Edo.

Tekstovi Mejaša uvijek su bili malo drčniji, fokus je na ljubavi naravno, no uvijek se u tekstovima motalo pivo, pa eto i hopa cupa, uvijek je to podsjećalo na Plavi orkestar i plesali smo oduvijek po rubu. I u pjesmama Pet šest piva i Zavela me Ana, i Ale Ale. Pri kraju smo sada i s novom pjesmom, no evo još čekamo i tražimo još jedan mali nerv da se istaknemo, ganjamo svaki put nešto novo, ne stajemo nego grizemo još jače. U našim pjesmama postoji ta jedna jednostavnost, Zorica je bila megahit i teško je nakon toga.

Hrvatska zabavna glazba

Dao bih puno više prostora zabavnoj glazbi, riječ je o tom jednom melosu koji je nas Hrvate obilježio tijekom godina i koji nas predstavlja prema van. Bilo da je on kajkavski, slavonski, dalmatinski, uopće nije bitno. Tko ne vjeruje neka bilo koju subotu ode na koncert takvog jednog zabavljača, ti su koncerti puni i van granica Lijepe naše. Voljeli bismo da na scenu dođu mladi izvođači, ne zbog konkurencije, nego da svak’ da nešto svoje. No, mladi nemaju podršku i nemaju se gdje promovirati. Također, ne bi bilo loše da svi ti mladi koji se probijaju počnu razmišljati na hrvatski način, da se prestanu raditi coveri na stranim jezicima. Svi bi preko noći htjeli biti Ed Sheeran i Justin Bieber. Oliver i Parni Valjak isto nisu preko noći postali to što jesu, niti mi nismo dobili sto koncerata godišnje. Hrvati su muzikalni, talentirani i mislim da budućnost leži u mladima i da se nemaju čega sramiti.

U novom izdanju Special Happy Showa u srijedu 18. siječnja ugostili smo pjevačicu Ivanu Kovač. Veoma dotjerana, ona dotjeranost kakvom pokušavamo objasniti dotjeranost fetivih Dalmatinki, stigla je i u naš studio, no kod kuće i druženjima izvan scene, kad se kamere ugase, takve outfite jedva čeka zamijeniti nešto ležernijim izdanjem, tenisicama, tutama (op.a. trenirkama) i šiltericama.

Mišina mala, teret ili privilegija
Imala sam jedan period kada sam razmišljala: ‘ja sam Mišina kćer pa moram biti tiha i ponizna, ne smijem vikat, ne smijem reći što mislim jer će ljudi to doživjeti kao vidi male Mišine kako može biti bahata. I to mi je na psihu počelo utjecati. I onda sam si rekla pa što ima veze što sam Mišina, pa sam počela biti glasna i govoriti što mislim.

Nisam imala privilegije, ali nisam ih ni tražila, nisam tip koji se isticao radi toga, odrastala sam kroz osnovnu i srednju školu normalno jer što dica znaju tko je Mišo Kovač. Imala sam najnormalnije djetinjstvo i najnormalnije sam odrastala, moja ekipa nije bila snobovska, to je bila ekipa iz kvarta.

Postoji jedna anegdota, koju ne smijem ispričati, što se jednom dogodilo što se uleta momaka tiče, neki momci se nisu usudili prići, a što se Miše tiče bilo je rešetanja što si, čiji si, padne li joj dlaka s glave ubit ću ga.

Kad sam ušla u studio i stavila slušalice zaljubila sam se u sekundi

U mladosti Ivana se bojala mikrofona: ‘Bila sam jako sramežljiva, baš pretjerano, ovo sad nisam ja onda. Kako sam svirala klavir Mišo je došao na ideju da sviram klavir na njegovom koncertu, rekoh nema šanse, eto kakav sam strah i sram imala od ljudi. Sve dok se nije desio taj jedan trenutak – ah život je samo jedan. Onda je Mišo došao na ideju da snimimo duet, rekoh može. Ako će biti grozno vikat će mala Mišina je očajna, no proći će za misec dana. I tako sam ušla u studio i zaljubila se u sekundi. Taj osjećaj kada sam stavila slušalice i mikrofon to je bilo to i tog trena sam to znala.

Magazin: U tom periodu sam još bila sramežljiva, no već sam potpisala ugovor pod jednim uvjetom, a to je da neću pivat uživo. Sve dok nije nazvao Tonči. I tada sam shvatila da to jednostavno moram napraviti, nemaš drugog izbora. I tu sam shvatila da pod stresom jako dobro funkcioniram. Jako sam puno naučila u Magazinu, i skužila da zapravo nemam strah od ljudi, nego da sve to jako volim i da je to jedan moj prirodni habitat.

Što se stresa tiče i dobrog funkcioniranja u njemu, jednom sam bila prisiljena sama promijeniti gumu na cesti. Na karlovačkoj mi je pukla guma i što sam mogla, bila sam sama i upalila tutorial na youtubeu i promijenila sam tu gumu.

Da nije pjevačica

Pitali smo Ivanu što bi u životu radila da nije pjevačica. ‘Nemam pojma, ne znam gdje bi me život odveo, skužila sam da je ovo moj san. Imala sam super plaćeni posao prije ovog, bila sam na Tajlandu, vrhunski plaćen posao administratora, no tip sam koji mrzi monotoniju, mora biti muving, stalno sam na putu, nikad ne znaš što će se desiti, i zato volim ovaj posao.

Kada ne znam što me čeka drugi dan, onda imam osjećaj da živim. Volim neizvjesnost. Nekada mi dođe da odem na Tibet levitirati s onim guruima, ali bi prošvikala za dva dana.

Lom

Ivana je nedavno objavila novu pjesmu Lom, pjesmu koja je trebala otići Joletu pa evo priče:

Na ručku s Branimirom Mihaljevićem i Nenadom Ninčevićem pričali smo o pismama i Branimir mi je rekao da preslušam Lom. Pustio mi ju je, pa ugasio, i od onda je nisam mogla prestati pjevati. Jole je taj tren nije htio uzeti, pa je zaboravio na nju. Ta pjesma zapravo uopće nije za mene, ona nema poveznice samnom no nisam je mogla prestati pivati. Primjerice ja bih tu pjesmu dala Stakiju. Ali moja je.

Dalmacija

Kad idem u Dalmaciju, kada prođeš Sveti Rok kao da si sve ostavio iza sebe i ušao u raj. Dalmatinci funkcioniraju po principu nije priša i uvijek sve stignu, a u Zagrebu sam uvijek pod stresom, a realno uopće nemam razloga za stres. Znam da sam jednom od Dubrave do ćaće do Malešnice putovala dva sata i to mi stvara stres, a toga doli nema.

Elena je prvo čula ACDC

Kad sam s Elenom imam solističke koncerte. Ja sam sama dite Rolling Stonesa, Dire Straitsa, ACDCa, Animalsa, i to kad slušam razvalim na osamsto! Kada sam bila trudna Eleni sam prvo pustila ACDC.

Karikature Akija

Divila sam se Elvisu, slušala NKOTB, no uvijek je tu bila zabavna glazba. Obožavala sam Parni Valjak, imala sam bilježnicu, posvećenu Parnom Valjku, to je bila moja Biblija, u njoj sam crtala karikature Akija. Imala sam potpise članova Valjka na zidu uokvirene s potpisima Van Bastena i Gulita.

Aki nema zamjene, kao ni Freddy Mercury.

U srijedu 11. siječnja u Special Happy Showu ugostili smo pjevača Miroslava Škoru.

Svestrani Škoro, inženjer građevine, doktor ekonomskih znanosti, u životu se dotakao mnogih poslova, pa je tako radio na televizijama kao voditelj, bio je novinar, konzul, saborski zastupnik, poduzetnik, glazbeni urednik, scenarist, pisao je glazbu za serije, sapunice, a objavio je i knjigu, prvu hrvatsku znanstvenu monografiju o glazbi i autorskom pravu, koja je predstavljena prije par godina na Interliberu. Kao da ovo nije dovoljno, pred ohoho godina radio je kao krovopokrivač u Munchenu, a ne tako davno završio je tečaj za bagerista.

Kaže da je jedan od onih koji je rijetko kad u životu radio za sustave, a ako posla nema smisli nešto, jer tako je to kad je na prvom mjestu glazba, objašnjava pa dodaje: Sve je sinusoida, nekad si na vrhu nekada na dnu. Dobro je kad si na dnu jer znaš da ideš gore, nezgodno je biti gore jer ne znaš kad ćeš krenuti prema dolje.

Tema ranije spomenutog doktorata bila je glazba, svojevrsna borba za glazbu kao žanr, a napisao ga je ne bi li vidio može li se neki od tih alata primijeniti te koliko glazbenici razumiju čime se bave i koliko razumiju svoja prava.

A rezultati nisu dobri, kaže Škoro, te isto tako misli da se oni u međuvremenu nisu niti popravili. Glazba kao posao je prekrasan, no vrlo rijetko ljudi paze na svoje vlasništvo. Tada se događa da poput malog hrčka, kao iz priče o mravu i cvrčku moraš puno toga navući sa strane da bi imao dovoljno.

Priča o čvarcima

Ne bi li tako navukao dovoljno, kako kakav cvrčak ili mrav, a u svom poduzetničkom duhu, postoji jedna Škorina priča o čvarcima. Krivo interpretirana doduše, u varijanti da ih je proizvodio, no priča o čvarcima nešto je drukčija. Naime, jednom je zgodom Škoro tako u svom poduzetničkom duhu napravio kutijicu Čvarci to go, i svak tko je bio na njegovom koncertu u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski dobio je ‘putnu’ kutijicu punu čvaraka, čisto da svi na povratku s koncerta do kuće imaju nešto za zobati.

Glazbeni autoriteti

Za sebe kaže da je najlijenije biće kada je u pitanju pisanje pjesama, te to potkrijepljuje činjenicom da je sa svojih 60 godina napisao devet albuma. Što se drugih autora tiče, koža mu se naježi kada čuje Dišperadun, Runjića u izvedbi Olivera Dragojevića, a slične senzacije izazivaju mu pjesme koje su napisali Arsen Dedić, Đorđe Novković ili navedeni Zdenko Runjić.

Osim toga, misli da kao narod imamo puno krasnih autora i pjesama.

Ravnica

Škorina legendarna pjesma Ravnica, nastala je 1989. godine kada se oženio i odselio u Ameriku. Kod kuće je često bio sam, obzirom da je supruga Kim svakodnevno radila i odlazila na posao. Neizmjerno je sretan postao kada je shvatio da pored njih živi Jerry Grcevich, američki hrvat, vrhunski tamburaš. Škoro i Grcevich napisali su Škorin prvi album, Ne dirajte mi ravnicu, s 12 pjesama, objavili su kazetu te je poslali Jugotonu koji nije želio stati iza albuma.

Prvi puta pjesmu je na Radio Osijeku zavrtio dežurni urednik, profesor, Željko Barba 1. kolovoza 1991.

Kada su Zlatni Dukati snimali spot za Ravnicu, vjerojatno mnogi znaju trenutak u kojem pokojni Fabijan Šovagović pušta suzu. Lijepa priča koja je uvijek lijepa za čuti je ta da je ta Fabijanova suza, kako je glumčeva supruga Anja ispričala Škori, bila iskrena, stvarna i ne planirana. I iako Fabijana koji je strašno volio svoju ravnicu više nema, ostala je ta suza iza njega, kaže Škoro.

Lisinski

Sredinom veljače, točnije na Valentinovo čeka nas i nastup Miroslava Škore u Lisinskom, sad već tradicionalno od 2015. s godinom pauze u tvrdom lockdownu.

Lisinski ima stolice i prijatan raspored, kaže Škoro, ja volim kada publika kupi kartu, i namjesti se u dvoranu, slično kao i dvorani Ivane Brlić Mažuranić u Slavonskom Brodu.

Koncert u Zagrebu za 14. veljače je skoro pa rasprodan, a Škoro najavljuje svečanost koja je za njega kao glazbenika i glazbenog umjetnika taman. Lisinski je moje utočište i moje sklonište u kojem mogu napraviti ono što najviše volim – kombinaciju priče i pjesme i improvizacije.

Hrvatska zabavna glazbena scena

Za razliku od mnogih drugih glazbenika koji su gostovali u SHS-u Škoro nije toliko skeptičan za budućnost hrvatske zabavne glazbe. Naime, druga vremena nose druge načine kako se s nosimo sa stvarima. Nekada su highlighti bili snažni, medijski popraćeni festivali, koji su glazbenika već sutradan, ako je na njemu nastupio i imao dobru pjesmu – pretvorili u najpopularnijeg čovjeka u državi.
Festivali više nisu fora, kaže Škoro, jer se glazba digitalizirala.

‘Trenutno, glazba je u situaciji u kojoj treba biti jer je obezvrijeđena, sve svira stalno. Nekada davno glazba je bila usluga, a ne materijalni proizvod. Odjednom, s vinilom, tvrdi Škoro, glazba je postala dostupna, što nije bilo predviđeno’.

‘Digitalija je dovela do te razine da se glazbu slušaš dok se tuširaš ili trčiš, neki znanstvenici tvrde da je glazba postala beskorisna kulisa.
Ipak, misli da u Hrvatskoj još uvijek ima dobrih autora, mladih, sposobnih i dobrih klinaca, kojima treba pružiti šansu.

Tajna dugotrajnog braka

…je da se ne rastaneš, ako se rastaneš onda nisi uspio. U braku je važno i razumijevanje, riječ je o procesu koji prolazi različite faze. Od skupljanja kuverata i love na svadbi, zatim druge faze kada dođu djeca koja traže svoje, a ako si to sve preživio već imaš lagano 20 godina braka. Tajna braka je i da znate šutjeti.

Sa svojom suprugom Kim Škoro se upoznao na gaži, nekada davno došla je na jedan njegov koncert, imao je jagode i rekao joj Oš? To je bilo pitanje s kojim sam je osvojio.