Miroslav Škoro: Za Valentinovo u Lisinskom pripremam svečanost
U srijedu 11. siječnja u Special Happy Showu ugostili smo pjevača Miroslava Škoru.
Svestrani Škoro, inženjer građevine, doktor ekonomskih znanosti, u životu se dotakao mnogih poslova, pa je tako radio na televizijama kao voditelj, bio je novinar, konzul, saborski zastupnik, poduzetnik, glazbeni urednik, scenarist, pisao je glazbu za serije, sapunice, a objavio je i knjigu, prvu hrvatsku znanstvenu monografiju o glazbi i autorskom pravu, koja je predstavljena prije par godina na Interliberu. Kao da ovo nije dovoljno, pred ohoho godina radio je kao krovopokrivač u Munchenu, a ne tako davno završio je tečaj za bagerista.
Kaže da je jedan od onih koji je rijetko kad u životu radio za sustave, a ako posla nema smisli nešto, jer tako je to kad je na prvom mjestu glazba, objašnjava pa dodaje: Sve je sinusoida, nekad si na vrhu nekada na dnu. Dobro je kad si na dnu jer znaš da ideš gore, nezgodno je biti gore jer ne znaš kad ćeš krenuti prema dolje.
Tema ranije spomenutog doktorata bila je glazba, svojevrsna borba za glazbu kao žanr, a napisao ga je ne bi li vidio može li se neki od tih alata primijeniti te koliko glazbenici razumiju čime se bave i koliko razumiju svoja prava.
A rezultati nisu dobri, kaže Škoro, te isto tako misli da se oni u međuvremenu nisu niti popravili. Glazba kao posao je prekrasan, no vrlo rijetko ljudi paze na svoje vlasništvo. Tada se događa da poput malog hrčka, kao iz priče o mravu i cvrčku moraš puno toga navući sa strane da bi imao dovoljno.
Priča o čvarcima
Ne bi li tako navukao dovoljno, kako kakav cvrčak ili mrav, a u svom poduzetničkom duhu, postoji jedna Škorina priča o čvarcima. Krivo interpretirana doduše, u varijanti da ih je proizvodio, no priča o čvarcima nešto je drukčija. Naime, jednom je zgodom Škoro tako u svom poduzetničkom duhu napravio kutijicu Čvarci to go, i svak tko je bio na njegovom koncertu u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski dobio je ‘putnu’ kutijicu punu čvaraka, čisto da svi na povratku s koncerta do kuće imaju nešto za zobati.
Glazbeni autoriteti
Za sebe kaže da je najlijenije biće kada je u pitanju pisanje pjesama, te to potkrijepljuje činjenicom da je sa svojih 60 godina napisao devet albuma. Što se drugih autora tiče, koža mu se naježi kada čuje Dišperadun, Runjića u izvedbi Olivera Dragojevića, a slične senzacije izazivaju mu pjesme koje su napisali Arsen Dedić, Đorđe Novković ili navedeni Zdenko Runjić.
Osim toga, misli da kao narod imamo puno krasnih autora i pjesama.
Ravnica
Škorina legendarna pjesma Ravnica, nastala je 1989. godine kada se oženio i odselio u Ameriku. Kod kuće je često bio sam, obzirom da je supruga Kim svakodnevno radila i odlazila na posao. Neizmjerno je sretan postao kada je shvatio da pored njih živi Jerry Grcevich, američki hrvat, vrhunski tamburaš. Škoro i Grcevich napisali su Škorin prvi album, Ne dirajte mi ravnicu, s 12 pjesama, objavili su kazetu te je poslali Jugotonu koji nije želio stati iza albuma.
Prvi puta pjesmu je na Radio Osijeku zavrtio dežurni urednik, profesor, Željko Barba 1. kolovoza 1991.
Kada su Zlatni Dukati snimali spot za Ravnicu, vjerojatno mnogi znaju trenutak u kojem pokojni Fabijan Šovagović pušta suzu. Lijepa priča koja je uvijek lijepa za čuti je ta da je ta Fabijanova suza, kako je glumčeva supruga Anja ispričala Škori, bila iskrena, stvarna i ne planirana. I iako Fabijana koji je strašno volio svoju ravnicu više nema, ostala je ta suza iza njega, kaže Škoro.
Lisinski
Sredinom veljače, točnije na Valentinovo čeka nas i nastup Miroslava Škore u Lisinskom, sad već tradicionalno od 2015. s godinom pauze u tvrdom lockdownu.
Lisinski ima stolice i prijatan raspored, kaže Škoro, ja volim kada publika kupi kartu, i namjesti se u dvoranu, slično kao i dvorani Ivane Brlić Mažuranić u Slavonskom Brodu.
Koncert u Zagrebu za 14. veljače je skoro pa rasprodan, a Škoro najavljuje svečanost koja je za njega kao glazbenika i glazbenog umjetnika taman. Lisinski je moje utočište i moje sklonište u kojem mogu napraviti ono što najviše volim – kombinaciju priče i pjesme i improvizacije.
Hrvatska zabavna glazbena scena
Za razliku od mnogih drugih glazbenika koji su gostovali u SHS-u Škoro nije toliko skeptičan za budućnost hrvatske zabavne glazbe. Naime, druga vremena nose druge načine kako se s nosimo sa stvarima. Nekada su highlighti bili snažni, medijski popraćeni festivali, koji su glazbenika već sutradan, ako je na njemu nastupio i imao dobru pjesmu – pretvorili u najpopularnijeg čovjeka u državi.
Festivali više nisu fora, kaže Škoro, jer se glazba digitalizirala.
‘Trenutno, glazba je u situaciji u kojoj treba biti jer je obezvrijeđena, sve svira stalno. Nekada davno glazba je bila usluga, a ne materijalni proizvod. Odjednom, s vinilom, tvrdi Škoro, glazba je postala dostupna, što nije bilo predviđeno’.
‘Digitalija je dovela do te razine da se glazbu slušaš dok se tuširaš ili trčiš, neki znanstvenici tvrde da je glazba postala beskorisna kulisa.
Ipak, misli da u Hrvatskoj još uvijek ima dobrih autora, mladih, sposobnih i dobrih klinaca, kojima treba pružiti šansu.
Tajna dugotrajnog braka
…je da se ne rastaneš, ako se rastaneš onda nisi uspio. U braku je važno i razumijevanje, riječ je o procesu koji prolazi različite faze. Od skupljanja kuverata i love na svadbi, zatim druge faze kada dođu djeca koja traže svoje, a ako si to sve preživio već imaš lagano 20 godina braka. Tajna braka je i da znate šutjeti.
Sa svojom suprugom Kim Škoro se upoznao na gaži, nekada davno došla je na jedan njegov koncert, imao je jagode i rekao joj Oš? To je bilo pitanje s kojim sam je osvojio.
