U Special Happy Showu gostovao je Stanko Šarić, frontmen benda Najbolji hrvatski tamburaši, glazbenik s 40 godina dugom karijerom. Nekadašnji Zlatni dukat ispričao je priču oko promjene imena sastava Zlatni dukati u Najbolji hrvatski tamburaši, o svom zaštitnom znaku – dugoj kosi, o ratnom albumu, ovogodišnjem predstavniku za Eurosong, Miroslavu Škori, operaciji srca, i još mnogo toga.

Najbolji hrvatski tamburaši su kreativno, no jedno vrlo bedasto ime, ne znamo što je tu vrijednije’, kroz smijeh nam je rekao Šarić.’

‘To ime je kreirao pokojni Miroslav Ilić, doajen televizijskog novinarstva, direktor programa, darovit, kreativan čovjek. On je u nekom trenutku, u vrijeme kada smo se sukobili s našim menadžerom Josipom Ivankovićem, i taman objavili album u tri tisuće primjeraka rekao ma vi ste meni najbolji hrvatski tamburaši, mi ćemo na album staviti vašu sliku i to je to’.

‘Album se prodavao dobro, no kada je novo ime trebalo braniti u medijima mi nismo znali što napraviti, kako nas najaviti u emisijama jer su Zlatni dukati već kao ime bili zabranjeni. Nadali smo se da ćemo sudskim postupkom doći do posjeda tog našeg imena, no nažalost nismo ni nakon 20 godina, i sad moramo tu bedastoću od imena braniti i dalje, uvijek se javnosti moram ispričavati zbog tog groznog imena’.

Ime Najbolji hrvatski tamburaši nastali su nakon što je izbila situacija s bivšim i pokojnim menadžerom, autorom i kompozitorom Josip Ivankovićem u vrijeme Zlatnih dukata.

‘Dolazilo je do poslovnih propusta s njegove strane, pa je zahtijevao da me ekipa izbaci iz benda jer sam ukazivao na te propuste. Deči nisu znali što bi, pa je rekao da odlazi on, no uvjetovao je da je ime benda njegovo. To je završilo na sudu, i to je jedna dosadna i dugačka priča. S njim se jako teško bilo dogovoriti, bio je jako isključiv’.

Zlatni dukati među prvima su krajem 80-ih snimali domoljubne pjesme, što je u vrlo uzavrelo predratno vrijeme u zemlji bilo prilično hrabro. Album je objavljen za Božić. Nije bilo izvjesno što će s njim biti, tadašnji Jugoton se nije usudio potpisati album kao nakladnik, već je izdan pod jednom privatnom tvrtkom.

Krenule su demokratske promjene, osnivale su se stranke, imali smo problema, doušnici su nas prijavljivali policiji, pa smo išli na saslušanja, a jedan fenomen dogodio se ’91. godine na Dan državnosti. Svirali smo kod Karlovca, na repertoaru su bile pjesme Ustani bane, Vilo Velebita, i idući dan u Večernjem listu osvanuo je naslov koji je glasio ‘Krvavi ustaški pir koji su svirali Zlatni dukati’. Nisam mogao vjerovati da je izašao takav naslov.

Prisjetili smo se i neugodne situacije koja je odjeknula 1992. godine, nakon što su Zlatni dukati pola godine nakon originala Miroslava Škore napravili remake pjesme Ne dirajte mi ravnicu.

‘Sve je to je sve bilo malo bezveze, Nakon što je objavljena Škorina pjesma krajem ’91. godine, mi smo pola godine kasnije napravili remake, koja je, zahvaljujući video spotu doživjela veliki uspjeh’.

‘Potpuno neprimjereno i nepotrebno s njegove strane. Škoro se vratio iz Amerike i krenuo u javnost da smo mu ukrali pjesmu. Mogao je samo reći hvala ili ne reći ništa. Ako mu je to bila neka medijska šala, da medijski nešto napravi, to mu je bilo uspješno, ali po meni nije bilo ok. Kolege smo, srećemo se na svirkama, želim mu zdravlja i peneze’.

Prve srijede u travnju u Special Happy Showu ugostili smo svestranog hrvatskog glazbenika, basista, jazz trubača te pjevača zabavne glazbe koji je zagazio u osmo desetljeće života – Zdravka Škendera. Teško da postoji netko tko nije čuo za ovog dvostrukog Pjevača godine u bivšoj Jugoslaviji, pjevača poznatog po svima dobro znanim hitovima Ako nas život rastavi, Ne mogu da te zaboravim, Suze ljubavi, Žena kao ti.

Rođen u Skradinu, Škender se školovao i odrastao u Šibeniku, a glazbeni talent pokazao je već u djetinjstvu. Utemeljio je svoj sastav Ad Adstra, svirao klavijature i pjevao back vokale, trenirao nogomet u Šibeniku, vodio kafić u gradu, a potom, u Crnoj Gori 1980. doživio prometnu nesreću koja mu je zauvijek promijenila život i nakon koje je završio u invalidskim kolicima. Nakon nesreće Škender u samostalne pjevačke vode zaplovljava nastupom na Splitskom festivalu pjesmom Ne mogu da te zaboravim.

Sve ostalo je povijest.

Da je i te kako aktivan dokazuje činjenica da je od pandemije korona virusa do danas snimio 20-ak pjesama kojima bi teoretski mogao napuniti dva cijela albuma.

Neće me se publika dugo riješiti, upravo snimam novu pjesmu, mogu reći da još uvijek pjevam i pjevat ću dok živim jer to je moj svijet. Pjesma izlazi uskoro, potencijalni je hit, jer je na tragu mojih najvećih uspješnica‘.

Pokušao sam napraviti jednu pauzu od glazbe, možda je to bila moja greška, jer su me ljudi počeli zaboravljati, no meni je život nezamisliv bez glazbe. Kada vi osjetite taj pljesak publike na nastupima, tu atmosferu na bini… svaki moj nastup mi puni baterije, to je infekcija, glazba je zaraza koja mi pomaže u poteškoćama s kojima se svakodnevno susrećem, glazbom liječim svoju dušu‘.

Osim prometne nesreće koja mu je zauvijek promijenila život, Škender je kasnije doživio još jednu obiteljsku tragediju kada mu je preminuo sin.

Snaga i energija me ne napuštaju, crpim ih u glazbi’.

Nakon rastave od supruge Škender kaže da nije želio suživot ni sa kime. Ipak, kaže da je veliki emotivac.

Zahvaljujem jednoj dragoj osobi koja samnom dijeli moje uspjehe i koja me trpi, osobi koja mi je dala emociju, ljubav, energiju, žrtvuje život za mene. Znamo da je danas teško naći takvu osobu. Jako sam sretan, na tom daru’.

Kao i većina predanih glazbenika o mirovini ne razmišlja, i još jednom potvrđuje koliko dobro pjevači hrvatske zabavne glazbe prolaze u susjednoj Sloveniji.

Mislim da Slovencima leži dalmatinski melos, valceri i polke koji su Slovencima bliski, napravljeni u tim našim ritmovima. Slovenci nas prihvaćaju u toj mjeri da se slovenski izvođači bune da smo im uzeli kruh. Pjevam učestalo u Sloveniji, više živim od Slovenije nego od svoje domovine i nema dvorane u kojoj u nisam imao samostalni koncert: Tivoli, Stožice, Ljubljana, Maribor, sve su to bili veliki samostalni koncerti. Slovenci uglas pjevaju moje pjesme, to su velike ovacije publike kakve podsjećaju na neka davna vremena kad sam u Hrvatskoj bio jako popularan.

Pretpostavljam da mediji sve ove godine nisu podržavali zabavnu glazbu u onom obujmu u kojem su trebali, tako da su prevladali neki novi trendovi, narodnjaci koji su ušli u Hrvatsku. Nemam ništa protiv toga, dapače’.

Da ima više ovakvih radija mislim da bi se zabavna glazba vratila, i svaka vama čast na tome što nas puštate, sretan sam što gostujem na najslušanijem radiju, čuo sam sve najbolje o vama, i kad bi tako i drugi mediji radili mislim da bi se zabavna glazba tako mogla vratiti na scenu. Happy FM bi trebao biti uzor mnogim radijima u Hrvatskoj’.

Gost u Special Happy Showu bio je Alen Bičević, pjevač grupe Joy. Pažnju javnosti privukao je u aktualnoj sezoni showa Nove TV ‘Tvoje lice zvuči poznato’, no na malim ekranima pojavio se prije devet godina kad se natjecao u prvoj sezoni showa ‘The Voice’. S Alenom smo razgovarali o suradnji sa Joyem, interesima izvan glazbe, karijeri u glazbi, o slobodnom vremenu i ljubavi.

Nakon što je završio osnovnu i srednju glazbenu školu, pa fakultet u Opatiji Alen Bičević je odlučio preseliti u Zagreb u potrazi za glazbenom karijerom te je sreću pronašao u grupi Joy čiji je član osam godina.

Što se solo karijere tiče, Alen nam kaže da ga je prošla volja: To su bili dječački snovi koje sam odsanjao i probudio se i onda rekao sad je vrijeme da idem nešto ozbiljnije raditi. Nikad ne reci nikad, no u ovom trenutku me solo karijera ne privlači. Na pitanje da li je Joy bio uspješniji u vrijeme Maje Šuput ili sada, kaže da aktivno radi da prestigne Maju’.

Na pitanje kakakv je život glazbenika evo što nam je rekao: ‘Ne znam da li je posao teži fizički iili psihički, prije psihički, svega se nagledaš, stalno radim i gotovo da i ne izlazim, no kada izađem metu me s opušcima’.

Od dueta Alen nam je otkrio da bi volio snimiti duet s Aleksandrom Prijović, a od domaćih izvođača izdvaja Severinu. ‘Kad tad ću doći do Severine i snimiti s njom duet‘.

S ljepšim vremenom i proljetnim danima Alenu uskoro kreće natrpan raspored s mnoštvom gaža, nastupa i koncerata na kojima često pjeva Oliverovu pjesmu Pred tvojim vratima, Olivera Dragojevića, pjesmu za koju bi volio da je njegova pjesma.

Kako bi izdržao dinamičan tempo nastupa, Alen pazi da mu je san dobar, kada stigne odspavati od udarnog ritma, prehrana kvalitetna, a treninzi redoviti.

Obzirom da je veoma aktivan u medijskom prostoru shvaća da bez medija ne može opstati.

Mediji su jako bitni, moraš sa svima biti dobar i lijepo razgovarati, danas vjerujem da nisu presudni faktor obzirom na platforme youtube i TikTok, no ipak mislim da ti moraju biti blagonakloni.’

Što se ljubavi tiče, kaže da vremena za nju nema, te da u ovim godinama (op.a. 30 godina) više ne može niti birati, sve ide nizbrdo, daj šta daš’, kaže nam Alen.

Osim glazbe, voli slikati: Kist i platno otkrio sam u koroni jer mi je bilo dosadno’.

Gost Special Happy Showa 20. ožujka bio je jedan od najvećih zabavnjaka i prijatelja Happy FM-a, Splićanin Josip Čagalj – popularni Jole. Ispričao nam je da li je htio sina nakon tri kćeri, anegdotama sa svadbi na kojima pjeva, ljubomori u braku, a pitali smo ga i da li mu policija, kao poznatom pjevaču, oprašta prometne prekršaje.

Za sebe Jole kaže da je lagan, bezbrižan i da se ne živcira previše u životu. Prisjetio se svog djetinjstva kojeg opisuje kao veoma razigrano, s puno igranja vani, mnoštva izgrebanih koljena bez velikih lomova, uvijek u društvu barem desetak djece, baluna, puno zezancija i druženja, dječjeg programa nedjeljom ujutro i crtića u 19:15. Četvrdeset godina nakon Jole danas sa suprugom Anom ima četvero djece, tri kćeri i najmlađeg sina.

Iako tako izgleda, nisam priželjkivao da četvrto dijete bude sin, važno mi je bilo samo da je dijete živo i zdravo.

Uvijek sam molio Boga da je dijete živo i zdravo. Nikada nismo doktora pitali spol. Normalno je i prirodno da mi je drago da je stigao i sin, i mislim da je to normalno i potpuno prirodno, ali drago mi je da imam četvero zdrave djece, ja sam sretan čovjek.

‘Imam dosta vremena za ženu i djecu, preko tjedna sam kući. Odgajam ih tako da ih pokušavam objasniti da smo im mama i ja najbolji prijatelji, ali kako to već ide stalno im moraš nešto tupiti: nemoj se voziti s pijanima, nemoj sjedat na hladno, biraj dobro društvo… moraš biti autoritet, supruga je malo stroža nego ja, ali nikada joj ne proturječim. Isto tako, kada sam pozvan na neku večeru uvijek kažem da ću doći kasnije jer izbjegavam izaći van dok mi djeca ne idu leći.

Kada nema koncerte onda se zbog najmlađeg sina Ivana budi oko 7 sati, i s njim je sve do 9 dok supruga ‘obavlja spizu’ i ispraća u školu starije.

Nakon 9 uglavnom imam slobodno vrijeme, mogu ići na kavu, odmarati, mogu ić u studio’.

Jole dosta nastupa po svadbama pa nam je ispričao neke anegdote:

‘Čuo sam da su se mnogi i rastali, koje sam vjenčavao. Najgore je kad mladenci nisu skloni alkoholu ili ne piju, dok pak u jednoj drugoj situaciji mladoženja nije do crkve mogao doći koliko je bio pijan, a na jednom eventu je polovica ljudi otišla u drugi lokal. Pola pozivnica je bilo odštampano ok, pola nije. Ima priča milijardu, ali ne mogu sve u jednu rečenicu.

U Special Happy Showu nam je ove srijede gost bio veteran hrvatske zabavne glazbe, pjevač, tekstopisac, no i nekadašnji bubnjar splitske rock grupe Metak koja je napravila, kasnije će se pokazati, veliki hit Da mi je biti morski pas – Matko Jelavić.

Poznat po sjajnim pjesma u hrvatskoj zabavnoj glazbi Majko stara, koja je izvedena u filmu ‘Kako je počeo rat na mom otoku‘ redatelja Vinka Brešana, potom simboličnoj pjesmi Rodio se sin, nastaloj 1991. godine, a posljednje, lani, Matko Jelavić izdao je pjesmu Lutam.

Jedan mi je poznanik predložio da pjesmu Majko stara ne zovem hitom ni megahitom, nego narodnom hrvatskom pjesmom, eto koliko ona znači narodu i Hrvatima izvan zemlje. Nedavno, u Indianapolisu, Hrvatska bratska zajednica okupila je na stotine obitelji iz Kanade i Amerike na jednom skupu, i njihova djeca, koja su tamo rođena ne govore hrvatski, ali su pjevali Majko stara. Ja sam protrnuo, suze su mi išle dok sam ih slušao. To je toj djeci himna kojom im se pokazuje od kuda su i tko su.

S pjesmom Rodio se sin ista, stvar, ako sam vidio i jednu pismu da nekome toliko znači, a napadali su me da sam seksist, da ja ne volim kćeri. Nije to pjesma o sinu, nego o hrvatskom narodu koji opstaje kroz stoljeća. Sin naslijeđuje prezime, imovinu, sin je ratnik ako treba, tako je hrvatski narod opstao, a volimo svoje kćeri. Svak ima svoju prirodnu ulogu, eto sinovi imaju tu. Ja sam pedesetak dječaka širom svijeta vidio da se zovu Matko radi te pjesme, ima jedan dječak na Novom Zelandu koji se zove Matko Jelavić.

No, kako svaka priča ima dvije strane medalje, tako ima i hrvatska glazba. S Matkom smo popričali o aktualnoj situaciji na sceni hrvatske zabavne glazbe, za koju Jelavić ne krije kako je već dugo u problemima.

Ono što tišti cijeli narod tišti i mene, bio sam skoro jedini koji je 2006. sve što je imao reći rekao na HRT-u u emisiji Otvoreno. Što će se tek dogoditi bude li i dalje trajalo maltretiranje hrvatske zabavne glazbe je da će nas cajke pojesti za doručak. Imao sam pravo, i ne vidm potrebu više ništa objašnjavati sve dok se nešto ne počne obnavljati, volio bih iza sebe ostaviti bolje nego što sam našao, ali čini mi se da to neće biti tako.

Prljavština (op.a. na sceni) se pojavi u velikom broju kada politika koja se vodi nije dobra, onda ide korupcija. Ako bi trebalo napraviti rang listu krivaca za ovakvo stanje to bi bilo podmićivanje, bahatost moćnika, i snobizam što je naš veliki problem. Mi jedno govorimo, drugo mislimo, treće radimo, to su neodržive stvari, bez iskrenosti muzika nema veze s mozgom. Kod nas sve je kalkulacija, uplatit ću ovoga, platit ću onoga i na kraju se sve pretvori u veliko šarlatanstvo.

Što treba mijenjati, puno toga treba mijenjati, taj teror traje desetljećima. Primjerice Srbi na svojoj estradi nemaju taj problem, nemaju krivo već ispravno usmjerenje svojih mladih, a i dalje imaju pjesmu koja dira u srce, u svom aranžmanu naravno, ali je nacionalno. Mi smo iz glazbe izbacili ono najlipše. Ukinili smo Zagrebački i Splitski festival, ukinili i sve proglasili modernim, a ne valja ništa.

Top tema u Hrvatskoj bile su nedavno cajke, a uopće nismo čuli da se Vlada RH, niti ministricu kulture da su se oglasili, kao da to nisu njihova posla, Ako narod nešto muči, pa gdje je vlast koja je tu da nas utješi. To još uvijek nisu napravili.

Kada netko kaže da u Hrvatskoj nema autora, to je okretanje pile naopako. Pa gdje je donedavno bio Baby Lasagna. Pogledaj kakav divan cvit je izašao iz spaljene hrvatske glazbe. Pobijedit ćemo na Eurosongu. Osim što je nama on osvježenje u glazbenom smislu, on je osvježenje i za Eurosong, koji nema hita koji traje duže od dva mjeseca.

Cijelo gostovanje Matka Jelavića uskoro možete pogledati ovdje.

Što kažete na satnicu od stotinu eura? Da, ovo nije zafrkancija, niti 1. april, a u Vašim rukama mogu biti već ovoga vikenda. Evo i kako. Pažljivo pročitajte, potom i načulite uši i uzmite nam sto eura.

U našem Happy vikendu, točnije u nedjelju 24. ožujka, u jednom satu između 13:00 i 17:00h pustit ćemo tri pjesme koje u naslovu imaju neku boju. Na Vama je da pažljivo slušate kako biste saznali o kojim se bojama radi – jer ćete s njima ‘obojati’ svoja tri jaja.

Nakon znaka DJ-a trebat će poslati poruku na WhatsApp Happy FM-a (0914433323) s imenom i bojama koje su spomenute u pjesmama. Slušatelj koji prvi pošalje poruku s točnim odgovorom osvaja nagradu. Isto ponavljamo u nedjelju 31. ožujka s druge tri pjesme i dijelimo istu nagradu.

U slučaju da 24. ožujka nitko ne pošalje točan odgovor, nagrada se prebacuje za sljedeću nedjelju 31. ožujka 2024. godine.

Sretno svima 🙂

KTC

Pravilnik

U novom izdanju Special Happy Showa gostovala je dance zvijezda 90ih Marinela Jantoš – Ella, čiji veliki hit Iza ponoći i danas, 30 godina poslije, pjevaju generacije mladih koje tada nisu bile niti u planu, dok generaciju koja je odrastala po diskotekama s njezinim hitom, nostalgično vraća u doba kada su bili mladi. Okolnosti su ispale da često živi na dvije adrese, onoj londonskoj i zagrebačkoj stoga smo iskoristili priliku i popričali s ovom pozitivnom i energičnom ženom o tome što radi, kako živi, kakav odnos ima sa šesnaestogodišnjom kćeri te u čemu uživa.

U Englesku sam otišla prije sedam godina, trbuhom za kruhom kao pravi gastarbajter, našla sam posao gdje me nitko ne poznaje, to mi je bilo važno, i tako s vremena na vrijeme odlazim i vraćam se, ali uglavnom sam u Zagrebu, kaže nam neustrašiva Ella.

Pjesmu Iza ponoći, neoprikosnoven hit kasnih 90ih godina, je u toj mjeri izvela, da danas, kada je čuje na radiju, najradije stiša, kaže nam Ella.

No kada vidim koliko je ljudi vole, onda se ufuram, energija ljudi koji vole ovu pjesmu jako diže. Naravno da postoji nostalgija, kad sam bila mlada onda su stariji govorili kako vrijeme leti, i sad sam ja u tim godinama. Puno je ljepše biti mlad nego star, bilo je naravno lijepo. Netko mi je nedavno iza jednog koncerta na kojem sam otpjevala tu pjesmu rekao Hvala Vam za mladost.

Ella je nedavno objavila pjesmu Znam da budni smo, no kako nije bila zadovoljna odjekom i krajnjom izvedbom, odmah je napravila jedan remiks.

Prva verzija pjesme bila je u pravom dance ritmu 90ih. i onda smo je okrenuli, i sad si razmišljam možda je najbolja bila baš u toj izvornoj varijanti. No nisam previše niti PR radila.

Ella je objavila i novu autorsku pjesmu Luka, no ne očekuje njezino vrćenje po hrvatskim radijskim stanicama.

Dora i Baby Lasagna

Po prvih par taktova shvatila sam da je pjesma pobjednička. Skužila sam sistem kako je složena, malo podsjeća na jedan veliki njemački bend, a vokal je dobro pogodio i sa svojim glasom i poštapalicom. Dobar je groove, i u nekim dijelovima kao da je melodija narodna, tako da je stvarno odličan spoj. Odlična je i kostimografija, jednostavna i šaljiva, jako sam zadovoljna izborom.

Prije dvadesetak godina Ella je snimila glazbeni duet s Meri Cetinić i Gabi Novak. Pjesmu Samo se srcem dobro vidi, inspirativna Ella napisala je na putu do tramvaja.

Jako sam bila hepi jer su one bile moje dive i moji idoli, imala sam dva albuma od Meri Cetinić i sve sam njezine pjesme znala napamet. Bila mi je izuzetna čast i doživljaj što su je otpjevale sa mnom, nisu zaživjele u narodu, no nema veze. Voljela bih napraviti duet s Baretom, no jedan takav jak duet… , to moraš pjesmu čekati da se dogodi, to ne ide na silu.

Ella živi sa svojom tinejđericom, šesnaestogodišnjom kćeri koja pohađa gimnaziju te nam je rekla i da je jako zadovoljna kakvu osobu ima uza sebe.

Jako sam zadovoljna i sretna, imamo izvrstan odnos, Rozi je divna, zadovoljna sam kakva je osoba.

Posljednja srijeda u veljači, barem Special Happy Show, bio je rezerviran za budućnost hrvatske zabavne glazbe, a s mladim Petrom Šegedinom Pijerom teško da smo mogli puno pogriješiti u ovom kontekstu. Nazivaju ga nasljednikom Vinka Coce, korčulanskim slavujem kojeg je Tonči Huljić tijekom televizijskog glazbenog showa Superstar uzeo pod svoje okrilje, iz ladice izvukao pjesmu te je dao Pijeru. Pjesma Da me malo srića stigne je postala veliki hit u zabavnoj glazbi.

Petar dolazi iz glazbene obitelji, obitelji pjevača – otac mi pjeva, majka pjeva, baka, djed, rođak…svi pjevaju u obitelji, samo sam nastavio njihovim koracima..

Otkrio je kako je krenula suradnja s Tončijem Huljićem, tko mu je osmislio umjetničko ime, ali i najavio zanimljivu suradnju – pjesmu u kombinaciji s pobjednikom Dore – Baby Lasagnom.

Osim obitelji, za uspješne glazbene početke najzahvalniji je mentoru Tončiju Huljiću kojega je upoznao u talent showu u kojem je nastupao.

On mi je odmah rekao pjevat ćeš na Melodijama hrvatskog Jadrana, kao radit će sa mnom. Mislim vjerovao sam u to relativno, ali nisam baš bio skroz siguran, jednostavno to je prijateljstvo i na neki način i ljubav je postajala sve veća i veća i našli smo se u tom području glazbe i počeli surađivati…Tonči je jedna fantastična osoba, prejednostavna, u jako malo riječi ti sve kaže

.

Slušateljima Happy FM-a je otkrio kako je došlo do umjetničkog imena Pijero i s njima podijelio anegdotu.

Jednog dana zove mene Tonči i kaže – Petre mislim da bi bilo pametno da osmisliš neko treće ime, kao znaš ljudi će reći bili smo na koncertu Petra, e sada kojega? Šegedina, Dragojevića ili Graše npr… Aj smisli nešto i javi mi se kroz par dana ako smisliš… – Ja njega zovem sutra dan i govorim – Tonči smislio sam. Bilo mu je čudno što sam ga tako brzo nazvao, rekao sam mu – Pijero! – Pijero, Pijero, Pijero – pa zvuči mi fantastično, pa ovo je super, kako si se toga sjetio? Tko se toga sjetio? Ja kažem – ja. On se na to našalio i reko ti hoćeš reći da sam ja glup, a ti pametan – to mi je bila najjača njegova izjava od cijele naše suradnje…

Sjetio sam se jer su me tako zvali u srednjoj školi, a i sjetio sam se Ivice Percla i pjesme – Stari pjer. Kao ono to je bila mlada duša u starom tijelu, a ja sam stara duša u mladom tijelu.

Pjesmom – Da me malo srića stigne osvojio je srca publike, ali i djevojku Luciju. Napisao sam joj – Ti se meni sviđaš, a ja tebi? I upalilo je…Dogovorili se za kavu, ja ponio gitaru,…

Najavio je i vrlo zanimljivu suradnju. Prije Melodija da će vjerojatno biti neka pjesma, a na Melodijama će biti feat s Baby Lasagnjom, koji je pobijedio na Dori i kojem čestitam.

Gost Special Happy Showa bio je tekstopisac i pjevač – Alen Nižetić. Inspiracija su mu ljubav i Dalmacija, karijeru je počeo u Tutti Frutti Bandu s kojim je snimio i neslužbenu himnu Hajduka – Dalmacijo. Malo je nedostajalo da postane profesionalni nogometaš, i iako se ova karijera nije realizirala slušateljima Happy FM-a je otkrio da ‘na balun’ rado zaigra s kolegom Draženom Zečićem. Otkrio je za čime žali u karijeri, ali i da će do kraja godine izaći njegova nova pjesma…

Svoj privatni život je uvijek uspješno skrivao od očiju javnosti, već s 21 godinu je postao otac, obitelj mu je uvijek bila na prvom mjestu, a radi nje je Alen Nižetić napravio i pauzu u karijeri.

Nije to nikome teško tko to zaista želi. Ovo je moja ljubav, ali neke stvari se moraju presjeći i mora se znati gdje je granica, meni je obitelj uvijek bila najvažnija. Jedina stvar zbog koje mi je možda malo žao je jer sam napravio pauzu od sedam godina, gdje nisam ništa snimao, ništa nisam izdavao, nisam se pojavljivao u medijima. Moj stariji sin je bio u pubertetu, htio sam biti tata, biti kući da ne bi to pošlo nekim krivim putem…te dvije, tri godine koje sam planirao su se protegnule na sedam godina, ali mislim da čovjek ako želi sačuvati može, samo mora poslagati prioritete i odabrati što mu je najvažnije.

Slušateljima je otkrio i kako nikada neće prežaliti jedan nesuđeni duet.

Imao sam želju s pokojnim Oliverom snimiti duet, čak smo bili u kontaktu godinu dana prije, imao sam i pjesmu, on je rekao da napravim neke preinake, skoro smo se i dogovorili, nažalost eto, život je tako odlučio, to će mi uvijek biti žao dok sam živ. Ostala je spremljena i mislim da je neću nikada snimiti, nema šanse…

Osvrnuo se i na aktualnosti te komentirao susjede koji pune naše najveće dvorane i Arene.

Ja sam uvijek bio pobornik one da se o ukusima ne raspravlja, ako ljudi to vole zašto ne. Stvarno puniti tako i dvorane i Arene je rijetkost, mislim da se to nikada nije dogodilo na ovim prostorima, ja to ne slušam, ali poštujem to, ljudi to vole i treba ljudima dati što vole i tu je kraj priče.

S obzirom na to da Happy FM s Draženom Zečićem 26.10. priprema spektakl u Areni, voditelj Elvis Mehičić upitao je Nižetića kakav je Zečić privatno, ali i kao kolega?

Zeko je prijatelj privatno, a neprijatelj na nogometnom terenu, kada igramo nogomet. Jako puno smo igrali nogomet, Zeko je jedan odličan čovjek, prva liga, kako se kaže – dečko iz susjedstva. On je jedan od rijetkih s estrade s kojim se ja vidim kada mogu, na kavi ili nekom događanju, drago mi je zbog njega i što će napokon napraviti Arenu, ne sumnjam da će biti puna…Dobar je igrač, ali ja sam malo bolji – našalio se Nižetić i najavio kako će do kraja godine izaći njegova nova pjesma – Imam ih puno samo moram odabrati pravu. Mora biti do kraja godine jer mi je izdavač dao ultimatum, inače ću valjda plaćati penale.

Hrvatski pjevač, skladatelj, a nekada i diplomat, čovjek koji kaže da nema pedlja bivšeg Sovjetskog saveza kojim nije kročio, dok je u Sjedinjenim Američkim Državama bio više od 50 puta – Đani Maršan na gostovanje u Zagreb nam je u maniri prave stare škole iz Zadra stigao autobusom.
Na zadarskim Kolovarima, svega desetak minuta od mora, Maršan najviše uživa u svom malenom masliniku i vrtlarenju.

Zadar ima posebnu karizmu, po mjeri čovjeka, kaže nam Maršan, no i to se mijenja i gubi gradnjom, gustim i skučenim prometom u zajedničkom nazivniku svega što bi se dalo opisati kao razvoj, uvjetno rečeno, održivog turizma.

Ne opisuje ga pretjerana nostalgija, prilagođava se vremenu u kojem živi, no ono što primijeti u odnosu na nekadašnja vremena su narušeni međuljudski odnosi. Na silnim turnejama na kojima je bio s drugim izvođačima s ovih prostora, turneje koje su trajale i po tri mjeseca, ne bi se dogodio dan kada bismo se posvađali, kaže nam Maršan. U tom smislu dodaje: Stoga, ne bi bilo loše da su ljudi jedni prema drugima pristojniji, da imaju više razumijevanja za svog bližnjeg. Sve je brzo, brzo se odlučuje o svemu.

Osvajač brojnih nagrada i priznanja, koje niti nema smisla nabrajati, jer su tek potvrda rada, discipline i autentičnosti, Maršan izdvaja gostovanje u tadašnjem DDR-u kao jedno sjajno iskustvo, gdje je sudjelovao pa i pobijedio na dva, tri festivala, a gdje je i naučio služiti se njemačkim jezikom, te surađivati s vrhunskim glazbenicima.

Mnogo je nagrada osvojio i u Parizu, no više od svega su ga veselili susreti s nekim sjajnim ljudima primjerice upoznavanje i kraća suradnja s bardom, Monsieurom 100,000 Volti Gilbertom Becaudom, a u SAD-u je bio preko 50-ak puta gdje je gostovao kao gost hrvatskih iseljenika i naših zajednica, dok je jednom prilikom imao mogućnost i pjevao je na stotoj obljetnici Coca Cole. U bivšem SSSR-u, na jednoj turneji koja je trajala tri mjeseca, sudjelovali su i Novi Fosili.

Sjećam se vrlo dobrog druženja s Dujmićem, Mokom iz Fosila. Družili smo se, poštivali, ja sam bio tek na uzlazu karijere. Bili smo mladi, to su pljuštali vicevi, posebno mi je u sjećanju ostao grad Baku u Azerbajđanu. Bilo nam je predivno, ne sjećam se niti jednog trenutka neslaganja među nama. Vlakom smo iz Zagreba do Moskve putovali 48 sati.

O svom polubratu, pjevaču i skladatelju, Tomislavu Ivčiću kaže da unatoč pričanjima ljudi, među njima nikada nije bilo antagonizma.

Koristio sam mogućnost i jednog i drugog brata upoznati s glazbenicma, u najmanju ruku nisam im odmagao. Oni su dobili svoja krila, uzletjeli su i to tako ide, nije bilo antagonizma ma što pričaju ljudi.

Što je Maršan još ispričao Elvisu, o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu – nogometu, hrvatskom prvenstvu, Dinamu i Hajduku, o duetima, i Oliveru Dragojeviću uskoro možete poslušati na našem youtube kanalu.